Hrvatska nije izašla iz faze u kojoj su mase važnije od pojedinca; ličnost u masi gubi se kao igla u stogu sijena. Iako je fond stanovništva posljednjih godina smanjen za jednu desetinu, ljudi još uvijek ima, nisu svi pobjegli od sreće, ali je sve manje ličnosti. Država to ne može sakriti, gurajući u prvi plan likove skromnih znanja i nezajažljivih ambicija koji ne bi bili za javnu upotrebu da se položaji ne dijele po babi i po stričevima. Ni izvan politike, u civilom društvu ili u intelektualnim krugovima, nema prave kadrovske konkurencije da bi se iz toga bazena kvalitetno namirivale javne potrebe. Čistoća politike je barem pola zdravlja svake države. Na Hrvatskoj se zorno vidi kako prljavština ulazi u mnoge butige i zagušuje javni prostor; uskoro bi se političari mogli popeti i na oltar, da ne moraju držati propovijedi ispred crkve. Sve je u nas politika; to je mali korak do toga da politika ne predstavlja ništa. Zašto polovina građana ne izlazi na izbore? Zato što ne vjeruju da svojim glasom mogu išta promijeniti! Radije šute i trpe, nego da se izlažu gnjavaži na biralištu.
ANALIZA MIRKA GALIĆA
Otvori KEKS Pay
