Da je nositelj oporuke poštovao svoju formalnu obvezu izvršitelja testamenta, ne misleći na moralne razloge zbog kojih ne smije uništiti djelo tako velikoga pisca, i Hrvati bi bili prikraćeni za briljantne minijature koje je jedan mali izdavač iz Kostrene sažeo u veliku knjigu pod karakterističnim naslovom "Zajednica hulja". Neki se dijelovi mogu čitati kao tekst o Hrvatskoj koja u Kafkino vrijeme nije postojala kao samostalna država. I drugi će se narodi prepoznati, ako se traže. Kafka je kao samoposluga ideja; svatko može uzeti što mu treba, a plaća poslije, na rate. U hrvatskoj politici poklopilo se slučajno – drugi su kalendari na snazi - da su usporedo s pojavom te knjige pokrenute rasprave o tome treba li građanima ograničavati podatke o javnim ličnostima ili ih davati na kapaljke. U jednoj glosi pod karakterističnim naslovom "To je mandat", Kafka svojim stilom i jezikom opisuje što se sve može vidjeti, ili sakriti, ispod "platna" (cerade, šatora). I država ima svoje cerade, i te cerade imaju svoje rupe, kao u cirkusu, na koji se referira pisac.
Ima dana kada prizivam biologiju. Danas je jedan od tih.