Mnogi Hrvati odluče se za život i rad u inozemstvu, već su tradicionalno "obećane zemlje" Njemačka, Irska, Amerika... No mnogi ti Hrvati odluče se i vratiti kući. Jednu takvu povratničku priču donosi 7Dnevno. Riječ je o Božidaru Kračunu koji je završio srednju školu kao tehničar za računalstvo pa se preselio u Kanadu 2016. i tamo proveo pet godina. – Kanada me očarala – predivna priroda, beskrajne mogućnosti i ljudi koji su nevjerojatno ljubazni. Ipak, počeci su bili sve samo ne lagani. Trebalo je vremena da se prilagodim novoj kulturi, pronađem svoje mjesto i poslovno se snađem. U tih pet godina u Kanadi, moj trud i rad donijeli su plodove – karijera je napredovala brže nego što sam očekivao. Ali, s vremenom sam počeo osjećati prazninu. Nedostajali su mi prijatelji, obitelj i onaj poznati društveni život koji me oduvijek činio sretnim – rekao je za 7Dnevno. No 2023. godine odlučio se spakirati i vratiti u Hrvatsku. – Život je prekratak da bi se propustili trenuci s ljudima koje volimo, na mjestima koja nas čine onim što jesmo. Roštilj s prijateljima i obitelji u prirodi dogovoren spontano u petak za subotu cijenim danas više od ičega. Sigurno ste čuli onu rečenicu: "Život vani svodi se na kuća – posao." I, iskreno, u mnogim slučajevima to zaista jest tako – manje druženja, manje obiteljskih trenutaka.
Božidar je stoga poslao i poruku Hrvatima. – Novac možete uvijek zaraditi, pogotovo sada kada nedostaje radne snage. Vrijeme s onima koje volite – to se ne može vratiti. Istina je da je život u Hrvatskoj, nažalost, postao skup – a s PDV-om od 25%, teško je ne povući usporedbu s Kanadom, gdje, primjerice, Alberta ima PDV od samo 5%. To je ogroman kontrast i realnost koju osjete svi koji ovdje žive. Hrvatska ima ogroman potencijal – talentirane ljude, prirodne ljepote i sve uvjete za dobar život. Treba nam još malo hrabrosti i promjena kako bismo omogućili mladima da ovdje ostvare svoje snove, no smatram da Hrvatska ide u jako dobrom smjeru – naglasio je. Vrativši se u Hrvatsku, otvorio je svoj obrt u studenom 2024. godine. Bavi se završnim građevinskim radovima i popravcima u kućanstvu, onim “sitnim” poslovima za koje majstori često nemaju ni vremena ni volje i što je najbitnije – zadovoljan je.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>
Sad kad smo u EU, ja na to gledam ko SAD.Naravno da su vece mogucnosti u new yorku ili nizozemskoj,,ali neko se snadje i u new mexicu ili hrvatskoj.Ne treba previse dramiti,zavisi od posla,zemlje u koju se ide,da li su mu djeca tamo rodjena i sto razloga hoce li se netko vratiti ili ne.Nije isto prodavati ogrlice i surfati u portugalu,biti skladistar u irskoj ili doktor u zurichu.