"Stalno slušamo o tome da je uvoz strane radne snage nužan jer nemamo dovoljno radnika. Poslodavci govore kako nitko ne želi peći ćevape za 2,5 tisuća eura i slično. A onda redovito čujem ovako uživo i preko Reddita malo drukčije činjenice. Govore da je u Splitu jako teško naći posao zadnjih nekoliko mjeseci. Uskoro ga tražim pa ću vidjeti kako će to završiti", započela je objava jednog redditovca koji je istražio poslove koji se nude na tržištu. Naime, on smatra da strani radnici pomažu pri rušenju cijena rada.
"Za poslove kojima je plaća 800 eura treba proći bar tri kruga razgovora (u Zagrebu je neko napisao da je takva situacija), osoba koju znam s tri godine faksa radila za 700 eura, inženjeri elektrotehnike nakon 15 godina rade za 1,4 tisuće eura, neki dan uživo čujem priču da je jedna firma raspisala natječaj, plaća 1,1 tisuću eura sa svim bonusima. Znate li koliko ljudi se prijavilo? Stotinjak. Pa zašto nas onda stalno uvjeravaju da su strani radnici nužnost? Jesu li oni nužnost ili samo pomažu pri rušenju cijena rada? Ako se za jedno radno mjesto prijavi 100 ljudi, o kojem točno nedostatku radne snage govorimo? I postavlja se pitanje jesmo li onda zapravo svi zamjenjivi?" pitao je za mišljenje druge.
Neki smatraju da se nestašica radne snage odnosi tek na nisko plaćene poslove. ''Ima nestašice likova koji žele raditi za minimalac 10 sati na dan 6 dana u tjednu'', vjeruju neki, a drugi su se složili. ''Upravo to. Kod nas većina poduzetnika čim se ne obogati preko noći i ne kupi 10 bijesnih terenaca – zatvara firmu'', vjeruju drugi.
''Ja mislim da sam u pravu. Od 1990. do pred koju godinu su takvi pričali: "Ako nećeš ti - ima tko hoće... Radnici su lijena stoka koji se zapošljava da bi mogla na bolovanje..."; "Svi ti ljudi koji su tada odlazili vani su priznati kao radišni... Vremena kad su to mogli za sada su iza nas, ali pitekantropi i dalje drobe kako smo previše lijeni, kako tražimo previše pa traže radnike vani i opet satnice drže niskima. Znam ih podosta. Svi kukaju kako su sirotinja i kako nemaju, a potroše par radničkih plaća mjesečno na ručkove i slično. I onda se čude kako itko može preživjeti s minimalnim primanjima koja primaju i njegovi radnici...", istaknuli su pratitelji.
"Vani se isto ne živi lako, ali se poslodavac ne penisari, bogatstvo se stvara generacijama, a ne u par godina. I nemoj da ti lažu da su im nametnuti previsoki porezi. To je laž. Vani plaćaju i više i poslodavci šute. Znaju tko im omogućuje visoki standard. Tržište, dakle društvo i radnici. To se kod nas ne prizna. I to je uzrok eksplozije iseljavanja. Nemojmo gledati samo nas. U Engleskoj je bilo tko vrijedan mogao kupiti nekretninu od dvije prosječne plaće. Danas je to teže a kod nas – nemoguća misija osim ako ne želimo u Hrtkovce, selo s par baba, bez trgovine, škole i ambulante, a posla nema u blizini", napisao je redditovac.
Netko je pak argumentirao kako je ovdje riječ o ''pregrijanoj ekonomiji'' – onoj koja rasta i dalje traži radnu snagu iako svi koji mogu raditi i rade. Ovaj komentator smatra kako to može pokrenuti inflaciju, nešto što se dogodilo u Danskoj početkom 2000.
"Da privuku radnike koji već rade ili su u manjem broju slobodni, tvrtke nude veće plaće, a veće plaće ujedno znače i veće cijene konačnih proizvoda i usluga. Suprotno uvriježenom mišljenju ovdje, profitne marže su male. Pogotovo u djelatnostima koje imaju malu dodanu vrijednost i jedini način da budu konkurentni jest jeftin proizvod/usluga. Plus, veće plaće ne rješavaju probleme premalog broja radnika – jer ti već zaposleni iz jedne tvrtke prelaze u drugu. Ovo gore s inflacijom zbog pregrijanog tržišta dogodilo se npr. u Danskoj početkom 2000. kada im je nezaposlenost pala na manje od dva posto ("prirodna" je nezaposlenost oko 4%)", kaže redditovac.
"Fun fact: Slovenija je u Jugoslaviji do 1985. imala nezaposlenost od 1.5% Trik? Stalno su uvozili jeftinu radnu snagu iz siromašnijih republika – poput BiH. Izlaz iz ovakve situacije dobra je industrijska politika koja će potencirati industriju s visokom dodanom vrijednošću ili politika koja će podići proizvodnost – tj. da se napravi više proizvoda / obavi više usluga u jedinici vremena. Tu smo jako loši. Iz nekog razloga ne volimo automatizirati stvari. Još uvijek mislimo da je fizički rad "najčišći" rad. Drugi način izlaska iz tog začaranog kruga jest povećanje kamata, tj. skupoće novca da spriječiš otvaranje novih tvrtki i izazoveš pad potražnje za radnicima. Nije baš dobro za rast. To što se prijavilo stotinjak ljudi za neki posao ne znači da su svi nezaposleni. Sasvim je normalno tražiti bolju poziciju", kaže.
>> VIDEO Ciklon Garance pogodila francuski otok La Réunion
Otvori KEKS Pay
Jednostavno je: ne proizvodimo. Imamo maneken-firme koje zapravo ništa ne rade. Ili iznajmljuju ljude strancima (takozvani agencijski rad) ili klepaju web. Kada klepate web (frontend, javascript, python...) ili radite mobilne aplikacije, to se svodi uglavnom da radite podršku prodaji stranee robe i nekakvih usluga. Dakle, šuć-muć-pa-prospi posao. IT sektor u hrvatskoj je danas žbukaona, ili ako ne želite šatru, rad s malom dodanom vrijednošću ali velikim marketinškim napuhavanjem. Naravno da su plaće male. Taj inženjer ako je završio FER i ide raditi web: 1. je glup 2. ne može biti puno plaćen za frontend žbukicu 3. nema načina da dobije veliku plaću kad NE RADI U STRUCI 3a. ne može raditi u struci jer Hrvatska ne proizvodi elektrotehničke proizvode, osim Končara i još ponekih ali su tamo mjesta popunjena Izborite se za sebe, nemojte žbukati tj. raditi ono što svi rade. Sami sebi rušite cijenu rada jer se svi natrpate u iste poslove.