Naslovnica Vijesti Hrvatska

Herta je Tita ostavila u Jajcu. Molio ju je da mu se vrati. Odbila ga je!

Mira Šuvar ne misli ništa dobro o dokumentarnom filmu koji potpisuje Lordan Zafranović.
08. siječnja 2012. u 12:00 600 komentara 1396 prikaza
Mira Šuvar (1)
Foto: Marko Lukunić/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/3

Nakon emitiranja prve epizode svi su govorili o bivšoj pokojnoj Titovoj ženi Herti Haas koja se na taj način nakon 60 godina pojavila u javnosti. Mira Šuvar, međutim ne misli ništa dobro o dokumentarnom filmu koji potpisuje Lordan Zafranović.

– On je napravio nešto što bi se teško moglo nazvati ozbiljnim dokumentarcem. Nema koncepcije (izmijenjena je ona s kojom se krenulo u projekt i za koju su svjedoci pristali govoriti), izgubljen je povijesni smisao projekta, sugovornici nisu kako treba predstavljeni, njihovi se iskazi nemaju na što nasloniti, nema konteksta, nema poveznog teksta (na kojem sam bez uspjeha inzistirala), pršte imena i pojmovi o kojima današnji prosječni gledatelj nema pojma, dakle, nerazumljivo mu je to što gleda. Već u prvoj epizodi ima i niz faktografskih pogrešaka.

Na to je upozorio i Obrad Kosovac. Kako se to može dogoditi režiseru renomea Lordana Zafranovića?

To je rezultat nepoznavanja materije i ignoriranja činjenica, ali i medija kojemu je serija namijenjena. Recimo, Herta Haas priča kako ide na Liscu, a ispada da tamo ide na izlet jer nema ni riječi o izuzetno značajnom povijesnom događaju koji se tamo odigrao. Nema, dakle, povijesnog konteksta.

Ideja Nine Pavića

O njoj bi se mogao snimiti poseban film.

Naravno. Herta je ne samo fascinantna ličnost nego i izuzetno značajan svjedok vremena. S njom sam razgovarala 14 sati. Znala sam što je sve mogu pitati jer sam je već dobro upoznala. A fascinirala me već pri prvom susretu 2002. godine, u stanu Velebitovih u Zagrebu. Velebit mi je nešto prije pokazao njezino pismo u kojem je pohvalila moju knjigu o njemu i dodala da bi se, ako se ikada odluči govoriti za javnost, odlučila za suradnju sa mnom. Bila sam iznenađena i počašćena. (Inače, polovicu mog razgovora s Hertom pred kamerom Zafranović nije niti slušao jer je sjedio na balkonu i pušio.)

Kako je uopće počela vaša suradnja sa Zafranovićem?


Nino Pavić me za jednog susreta pitao što radim. Kada sam mu rekla da radim s Hertom Haas na knjizi sjećanja, iznenadio se i došao na ideju o snimanju serije o Titu. Zafranović je bio njegov izbor za redatelja. Rekao mu je da me angažira da nagovorim Hertu da sudjeluje u projektu. Otputovala sam u Beograd i šest je sati nagovarala da pristane stati pred kamere. Na kraju je pristala, u prvom redu zbog koncepcije projekta koju sam joj izložila i uvjeravanja da se njezino svjedočenje neće odnositi samo na privatni život i odnose s Titom.

Jeste li negdje formalno pogriješili u ugovorima sa Zafranovićem?

Ne. U svim aktima „Kino dokumenta“ d.o.o. Zafranović i ja imamo jednak status: suvlasnici smo (50:50), članovi uprave i direktori i ni jedna se relevantna odluka ne može donijeti bez suglasnosti obaju direktora. Međutim, nakon izlaska EPH kao producenta iz projekta o Titu, kada smo trebali osnovati svoju tvrtku, Zafranović je na prijevaru registrirao tvrtku u kojoj je on jedini vlasnik i direktor, i to na adresi mog stana! I sa 56 sati mojih intervjua. Otkrila sam to godinu dana poslije – kada sam već bila napisala i scenarij koji je HRT prihvatio i kada je trebalo potpisati ugovor – i doživjela šok. Tada sam htjela prekinuti suradnju i žao mi je što nisam. Zafranović mi se ispričavao, sipao floskule da nije kriv on, već jedan njegov prijatelj, nudio preregistraciju tvrtke (što smo poslije i učinili). Trebala mu je moja suradnja, još sam trebala doći do mnogih svjedoka i analitičara, nagovoriti ih da sudjeluju u seriji i intervjuirati.

Kada je i zbog čega izbio sukob?

Sukob je izbio nakon što sam obavila glavninu posla, napisala scenarij i osigurala najveći dio “sirovine” za realizaciju projekta. Tada je odlučio da me pod svaku cijenu isključi iz daljnje realizacije projekta, proglasi se jedinim autorom, sebi pripiše autorstvo nad mojim scenarijem i intervjuima, beskrupulozno ih prisvoji, onemogući mi autorizaciju i uvid u to u kakav kontekst stavlja svjedoke i dijelove njihovih intervjua te pridržava li se prije dogovorene koncepcije i scenarija. Najprije je krenuo s optužbama s političkim konotacijama jer je računao da će mu to kod nekih ljudi na HRT-u najlakše proći. Podlo je upozoravao da u seriju unosim “Šuvarov duh”, da želim apologetsku seriju o Titu iako sam već bila intervjuirala više disidenata i stradalnika iz „Titove epohe“. Uspjela sam obaviti razgovor (dva mjeseca prije smrti) i s Mihajlom Mihajlovim, u svijetu najpoznatijim jugoslavenskim disidentom nakon Đilasa. A bila sam uspostavila kontakt i pokušala nagovoriti na intervju i Adema Demaćija, „jugoslavenskog Mandelu“, no morala sam odustati jer je Zafranović rekao da „više nema snimanja“. Ponavlja da je on autor serije jer da je „režirao(!) svaki kadar filma“, postavljao kameru, „stvarao ambijent i atmosferu“, „relaksirao svjedoke“. A činjenica je da čak 30 svjedoka koje sam ja intervjuirala nije niti vidio jer nije bio prisutan na snimanju!

Mjesečno zaradila 6440 kn

Zafranović kaže da ste neke sugovornike iz filma nagovorili da daju izjave o zabrani korištenja njihovih intervjua.

Trideset i pet uglednih ličnosti, mojih sugovornika ili njihovih nasljednika, izvijestilo je prije godinu dana HRT, Zafranovića i mene da zbog promijenjene koncepcije i onemogućavanja autorizacije zabranjuju da se njihovi iskazi pojave u Zafranovićevoj verziji serije. Među potpisnicima tih izjava su i nasljednici Herte Haas, Franje Broza, Zdenke Kidrič, dr. Save Zlatića, Oskara Danona, Jerka Bakovića, a zatim: Zlatica Broz, Olga Humo, Janez Stanovnik, Joža Horvat, Ida Szabo, dr. Slavko Komar, Ante Jelaska, Anton Vratuša, Raif Dizdarević, Blažo Mandić, Ivan Dolničar, Mirko Mirković, prof. dr. Predrag Lalević, Svetozar Oro, Lovre Reić, Petar Matić, Anica Štefanec, Danijel Ivin, … Zar bih sve te osobe ja mogla nagovoriti na takvo što, Zafranović ih vrijeđa kada to govori. Uostalom, mogao se osobno uvjeriti u to kada ih je (bez rezultata) bombardirao “svojim pismima.

Koliko ste zaradili u tom poslu?

Moji honorari za sve poslove koje sam obavila u četiri godine i sedam mjeseci (a osim pisanja scenarija, pronalaženja, pripremanja i intervjuiranja svjedoka, obavljala sam i niz drugih poslova, jedno sam vrijeme bila i glavni koordinator projekta) iznosili su ukupno 438.200 kn ili, u prosjeku, mjesečno 6440 kn, što se lako može provjeriti u Knjigovodstvu Kino dokumenta d.o.o. (A zbog rada na seriji morala sam otkazati stalnu suradnju s Blicom, čiji sam dopisnik iz Hrvatske bila 13 godina.) Lako se može provjeriti i koliki su bili Zafranovićevi honorari u Kino dokumentu, ali vjerojatno ne i koliko je novca dobio preko Hrvatske autorske agencije. Naime, nedavno sam slučajno u jednom sudskom spisu otkrila da su, prije sedam mjeseci, Hrvatska radiotelevizija i Hrvatska autorska agencija (privatna autorska agencija Odvjetničkog društva Hraste&partneri) potpisali aneks II. glavnom ugovoru (iz 2008.) između HRT-a i Kino dokumenta u kojem su promijenili nekoliko vrlo važnih članaka. Zafranović je, bez mog znanja, praktički “prodao“ zajedničku tvrtku Hrvatskoj autorskoj agenciji i opunomoćio je da potpiše taj aneks. Na njega je zatim stavljena oznaka „poslovna tajna“ te je skrivan od mene kao suvlasnice i direktorice Kino dokumenta d.o.o. HRT je isplatio preostale dvije rate novca za seriju na račun HAA (na Kino dokument d.o.o. nije došao ni jedan ugovor ni novac), a HAA je, prije potpisivanja aneksa, jamčio HRT-u da su riješena sva autorska prava! A u trenutku potpisivanja aneksa, 23. svibnja 2011. godine, i HRT i HAA i Lordan Zafranović znali su da postoji moja zabrana korištenja 65 intervjua (zbog kršenja i zloporabe autorskih prava) i pojedinačne izjave o zabrani s potpisima 35 uglednih osoba. I sve su te zabrane ostale do danas. Sve o čemu govorim mogu dokumentirati i dokazati. On ne može.

Što vi sada na sudu konkretno tražite?

Moj odvjetnik Zoran Vujasin podnio je prije pet mjeseci Trgovačkom sudu u Zagrebu zahtjev za izdavanje privremene zabrane radi zaštite autorskih prava. Prije toga sam godinu i pol dana upozoravala i HRT i Zafranovića da ću to učiniti ako redatelj u seriju uključi zabranjene intervjue. Valjda nema ni jedne televizijske kuće u svijetu koja bi se oglušila na takve zabrane. Na žalost, Trgovački sud u Zagrebu odbio je u prvostupanjskom postupku taj zahtjev, nije niti raspravljao o predmetu spora, već se bavio drugim temama, uglavnom „umjetničkim dojmom“. Revoltirana načinom na koji je vođena rasprava, odvjetnica Vesna Lacković-Starčević odbila je potpisati zapisnik. Moja je žalba već dva i pol mjeseca na Visokom trgovačkom sudu, Odvjetnici su uputili molbu za hitno rješavanje žalbe upozoravajući na najavu HRT-a da će početi emitiranje serije. Inače, zanimljivo je da sam od HRT-a 10. prosinca dobila službenu obavijest da neće početi emitirati seriju dok se ne završi sudski spor, no dva tjedna poslije HRT je najavio početak emitiranja. Na to je odvjetnik uputio HRT-u „zabranu korištenja (mog) autorskog djela“.

Zafranović zaboravio obećanja

Dakle, Vi očekujete da će serijal biti zaustavljen?

Ako je ovo pravna država, trebao bi biti. U pozadini stoji financijski interes Zafranovića, HRT-a i Hrvatske autorske agencije koji seriju, takvu kakva je, žele što prije početi prodavati u zemljama bivše Jugoslavije, a valjda i po svijetu. Zato im se žuri, ne žele čekati da završi sudski spor.

Kažu da vam je u serijalu zasmetalo objavljivanje intimnosti sugovornika, da ste to nazvali žutilom. Priča Herte Haas o zaljubljivanju u Tita najdojmljivija je u prvoj epizodi. Biste li vi to izbacili.

Naravno da ne bih. Ali bih izbacila sve ono što je ona izričito tražila da ne uđe u seriju. Zafranović je potpisao dokument (Sporazum o postupanju sa snimljenim materijalom) u kojem se na to obvezao. Nije poštovao to što je potpisao, ni u slučaju Herte ni u slučaju još nekih svjedoka. Kada je, dok je još bila živa, u jednom intervjuu spominjao neke takve detalje, pa i pričicu kako je iz Istanbula prenijela preko granice jednu rezoluciju Kominterne u prezervativu i pasti za zube, bila se toliko naljutila da je zabranila korištenje intervjua. Imala sam velike muke da je nagovorim da odustane od zabrane, čvrsto joj obećavši da će se poštovati njezina volja. Na žalost, Zafranović je nije poštovao, uvrstio je i taj detalj i još neke druge koje Herta nije željela da uđu u seriju. A preskočio je mnogo drugih detalja za koje je Herta željela da uđu, posebno njezina sjećanja na neke povijesne ličnosti koje je dobro poznavala i s kojima je bila bliska. Nije željela da se previše prostora daje njezinim privatnim odnosima s Titom, već prilikama, događajima i ličnostima te epohe.

Kako je Herta Haas reagirala kad je u partizanima vidjela da Tito ima ljubavnicu Zdenku?

Hertu je iz ustaškog zatvora u Zagrebu, razmjenom za jednog njemačkog majora, izvukao Vladimir Velebit. Zajedno su putovali do Sarajeva. S Titom se susrela pred njegovim šatorom. Svi su okolo iščekivali taj susret jer su znali za Titovu vezu s njegovom tajnicom Davorjankom Paunović Zdenkom. Herta se, u svom stilu, ponašala dostojanstveno. Ona i Tito su se pozdravili, zagrlili. Nikakvih drugih scena nije bilo. Prošla je najteže bitke, bila je 50 metara od Tita kada je ranjen na Sutjesci. Kraj nje je poginuo šef britanske misije Stewart. Prošla je cijeli ratni put od Sutjeske do Jajca kada je napustila Tita iako ju je on zaustavljao i uvjeravao da se „ništa nije promijenilo“. Davorjanka je ubrzo nakon rata umrla. Tito je dva puta zvao Hertu da mu se vrati. Nije htjela, imala je svoje razloge za takvu odluku.

Je li se poslije susretala s Titom?

Nije. Živjela je u stanovitoj izolaciji, i to vrlo skromno, malo u Mariboru, malo u Ljubljani, a najviše u Beogradu. Radila je u Saveznoj planskoj komisiji, bila suradnica Borisa Kidriča, kojega je izuzetno cijenila i kao čovjeka i kao stručnjaka i kao političara. Malo je poznato da je napisala vrlo mnogo znanstvenih radova, da je putovala kao stručnjak na međunarodne skupove, u Svjetsku banku i MMF.

Što planirate s tih 14 sati razgovora s Hertom Haas?

Najprije ću prirediti knjige sjećanja o ličnostima s kojima sam taj posao započela ranije – Hertom, Olgom Humo, Oskarom Danonom. A onda i knjige s nizom drugih zanimljivih razgovora. Riječ je o mojim autorskim intervjuima koje mogu slobodno koristiti, a što je regulirano i u dokumentu koji je 2009. godine potpisao i Zafranović. Zna se da su autorska moralna prava neprenosiva. Moram napomenuti da me zapanjila izjava prof. Ive Goldsteina da je za svoju knjigu o Titu na kojoj radi „već iskoristio dragocjene iskaze“ iz snimljenog materijala. Prof. Goldstein je imao prilike vidjeti taj materijal surađujući na seriji sa Zafranovićem, ali iskazi svjedoka još nisu objavljeni. No, možda je izjava pogrešno prenesena.

Zafranović je osobno intervjuirao samo d

Zafranović je osobno intervjuirao samo devetnaest svjedoka

Zafranović je osobno intervjuirao 19 svjedoka, među njima devet nakon što je meni onemogućio da otputujem u Skopje i Podgoricu i tamo obavim već uglavnom dogovorene intervjue (i s Kirom Gligorovim). Zato u seriji nema svjedoka iz Makedonije i Crne Gore, a nema ih ni iz BiH jer ih nije uključio iako sam intervjuirala pet sjajnih svjedoka i analitičara. U seriji, dakle, nema svjedoka iz polovice bivše države. A od 65 svjedoka i analitičara, koje sam ja intervjuirala, u seriju nije uključio čak njih 17, izuzetno zanimljivih i značajnih ličnosti, poput Raifa Dizdarevića, Ante Jelaske, Lovre Reića, Anice Štefanec, Azema Vlasija, fra Marka Oršolića, Dine Rutić, Safeta Zeca, dr. Dušana Bibera te vrsnih mladih analitičara, Dejana Jovića i Tvrtka Jakovine.

Digitalna komora
Digitalna komora
Poduzetnici, odsad ključne informacije doznajte klikom miša