Tko je imalo pratio medijske odjeke hrvatskog nastupa na ovogodišnjem Sajmu knjiga u Frankfurtu (4.-8. 10.), nije mogao ne zaključiti da je u samom žarištu svih frankfurtskih zbivanja bio časopis “Harahvati” iz Dugog Sela. Tko je i najpomnije pratio ovogodišnji hrvatski sajam knjiga Interliber (7.-11. 11.), nije mogao naići ni na najmanji trag dugoselskih Harahvata, premda su se oni u Zagrebu predstavili na isti način kao i u Frankfurtu.
Dapače, u Zagrebu je njihov nastup privukao veću pozornost sajamske publike, što je posve razumljivo s obzirom na činjenicu da na njihovu seosku priredbu u Frankfurtu nije došao nitko. Oko Frankfurta bura, oko Zagreba ni povjetarca! Kako to? Kako to da su hrvatski mediji (predvođeni izdanjima EPH) toliko lajali u povodu marginalnog, k tome i neodržanog nastupa u Frankfurtu, a u povodu isto tako marginalnog, ali ipak održanog nastupa u Zagrebu nisu ni zijevnuli? Ako su “Harahvati” bili sramota na Frankfurtskom sajmu, gdje ih zapravo nije bilo, kako to da nisu bili sramota na “Interliberu”, gdje ipak bili jesu? Što se sa smiješnim diletantima iz zagrebačkog predgrađa dogodilo na putu od Frankfurta do Zagreba, da su naglo sa zvjezdanih visina pali u anonimnost?
Prestar sam za iluzije, a kad je riječ o hrvatskim medijima, nikad ih nisam ni imao. Tko će ga znati zašto naši mediji nekad s razlogom ili bez njega galame, a nekad s razlogom ili bez njega šute, kad uvijek i galame i šute iz drugih razloga! Nema tu sistema, ali nekog vraga ipak ima. Pa i u ovoj dreci i muku o istome može se naći pouka o tome kako djeluje medijska moć stvaranja iz ničega nečega. Pred organizatorima hrvatskog nastupa u Frankfurtu našao se prijedlog da na sajam putuju Ante Tomić, Edo Popović, Slađana Bukovac, Dubravka Ugrešić, Vedrana Rudan i Slavenka Drakulić.
Mjesto predložene ekipe, vodstvo Zajednice nakladnika i knjižara u Frankfurt je poslalo reprezentaciju sastavljenu od dvojice hrvatskih znanstvenika svjetskog glasa, Miroslava Radmana i Ivice Đikića, koji su referirali o središnjoj ličnosti hrvatskog programa - Nikoli Tesli, i trojice pisaca, klasika Ivana Aralice, svestranog Zorana Filipovića i perspektivnog početnika Romana Simića.
I sad, da bi se prikrilo nezadovoljstvo što u Frankfurt ne idu prvi, odnosno da bi se kompromitirali drugi, do golemih se razmjera napuhuje posve nevažna činjenica o sajamskoj nazočnosti “Harahvata” iz Dugog Sela, jednog od desetak tisuća prisutnih izlagača, koji k tome nije bio ni u kakvoj vezi sa zajedničkim sajamskim programom hrvatskih nakladnika.
No, moguće je da ja i ne vidim da Harahvati nekih veza ipak imaju, možda baš u EPH-u, gdje su ih grdili na klaftre, jer od svega što se događalo najviše su profitirali oni sami. Da Pavić, Kuljiš, Dežulović, Piteša, Ju. Pavičić i ostali nisu u tajnom harahvatskom ogranku?
