S kistom u rukama Nikica Božanović pažljivo čisti kosti da ih ne bi izgrebao. Barata i zubarskim i tesarskim alatom, a sve kako bi "komadić" povijesti, stoljećima čuvan duboko pod zemljom, izbio na površinu.
– Zemlja je glinasta pa mi treba dva sata da očistim kostur – govori Božanović, koji iskustvo na arheološkim iskapanjima skuplja više od desetljeća. Čisti kostur djeteta, star najmanje 500 godina. Samo je to jedan od čak 270 grobova iz kasnog srednjeg vijeka koji su otkriveni na vrijednom lokalitetu između Novog Čeminca i Jagodnjaka u Baranji.
Plemićka obitelj Chemeny
– Svakoga dana "iskoči" novi grob, procjenjujemo da će ih biti više od 300 – kaže arheolog Šime Vrkić, voditelj istraživanja. Istražili su dosad stotinjak posmrtnih ostataka, a većina ih je vrlo dobro očuvana jer su bili uglavnom pod suhom, pjeskovitom zemljom.
Groblje je postojalo, procjenjuje se, od 14. do 16. stoljeća, do osmanlijskog osvajanja. Pokapalo se na njemu oko 200 godina. Otkriveno je lani, za zaštitnog arheološkog istraživanja na trasi kojom će proći autocesta A5. Pokojnici su pokapani u pravokutne grobnice, često bez lijesa, poneki na dubini od čak 1,80 metara.
– Položeni su na leđa, s rukama ispruženima uz tijelo ili prekriženima na trbuhu. Svima je ista orijentacija, s glavom na zapadu, a stari je to običaj da je pogled prema istoku i izlasku sunca – objašnjava Vrkić.
Posmrtni ostaci nisu "preklapani", u svakom je grobu po jedan pokojnik, a vjerojatno su bili obilježeni drvenim križevima. Potresno je pak bilo kada su otkrili kosti trudnice i njezina djeteta. Nađeni su i dijelovi nošnji i nešto malo nakita – ukrasnih igli i prstenja. Zanimljivo je otkriće novca u ustima pokojnika.
Riječ je o prastarom poganskom običaju stavljanja popudbine pokojniku, a ovisno o tome što će mu, kako se vjerovalo, trebati na drugom svijetu.
– Taj je novac važan za preciznu dataciju nalazišta. Kada se očisti, vidjet će se kada je kovan i odakle je – govori on.
Prvi arheološki "pogledi" na groblje otkrivaju da je riječ o seoskom stanovništvu svih uzrasta koje nije bilo bogato. Grobovi su na području srednjovjekovnog naselja Kachfalu, koje se prvi put spominje u 14. stoljeću i pripadalo je mađarskoj plemićkoj obitelji Chemeny. Današnji naziv toga sela Jagodnjak koristi se od 1922., a među mještanima se, navodi naš sugovornik, sačuvao srednjovjekovni naziv Kačvala.
– No, današnje se stanovništvo doselilo kasnije i nema veze sa starosjediocima koji su tu živjeli do vremena Turaka – kaže nam. Od 20-ak do 40-ak radnika već mjesecima pažljivo prekapa ovu baranjsku zemlju. Iskusni su to radnici koji povijesna nalazišta "češljaju" sedam, osam i više godina. Istraživanje vodi Geoarheo iz Zagreba, a surađuju još dvije tvrtke.
Na plaći Hrvatskih cesta
– Skidamo humus strojno i stružemo ga motikama, a svi ostaci koji su ispod površine pokazuju se po boji zemlje. Konkretno za grobove, pojavljuju se pravokutne rake koje imaju drugačiju boju zemlje unutra. Slikamo ih, iskapamo i dokumentiramo – opisuju nam postupak.
Jedni kopaju i izbacuju zemlju do kostura pa preuzimaju kolege stručni u čišćenju kostiju. Spretniji očiste i tri do četiri kostura na dan jer je zemlja pjeskovita i dobro su očuvani. Na glinastim površinama pak ponekad im treba i čitav dan za jednog pokojnika. Ovisi sve, naravno, i na kojoj su dubini. Rijetkost je, otkriva zadarski arheolog Vrkić, da se istražuju ovakva groblja. Velike su to površine, no ovaj posao plaćaju Hrvatske ceste "pa je to moguće".
– Baranja je dosad bila gotovo neistražena, a pokazuje se kako je vrlo bogata – zaključuje Šime Vrkić. Posla u Jagodnjaku imaju još bar mjesec dana.
>> Bogata arheološka povijest Siska postat će mamac za turiste
>> U dvorištu kuće u Srbiji pronađene kosti mamuta
Pohvala novinaru... taj je Jagodnjak do sada bio poznat po izjavi onog četnika " svakog Hrvata ubit ko kera za tarabom"... a vidi sada... posebna pohvala radnicima koji već znaju što i kako učiniti da se sačuva povijest njihovog mjesta... tko ne poštuje svoje pretke ne poštuje ni sebe... bilo mi je zadovoljstvo pročitati članak