– Hrvatska ne kupuje naš plin, a htjela bi plinovod? Zašto? Mi smo s kolegama iz Plinacra razgovarali o mogućoj ruti kroz Hrvatsku, no kad se o tome odlučivalo, vaša vlada nije produljila ugovor o opskrbi plinom s Gazpromom. Dakle, sami ste odlučili da ne želite suradnju, a Mađarska nam je bila zanimljiva i zbog bolje mogućnosti spajanja na europsko plinsko čvorište u austrijskom Baumgartenu – rekao je šef Gazpromovog razvojnog odjela Leonid Čugunov, odgovarajući na pitanje Večernjakovog novinara o tome zašto je odlučeno da Južni tok mimoiđe Hrvatsku.
>> Poraz hrvatske politike – Južni tok zaobilazi Hrvatsku
>> Čačić: Plinovod Južni tok odbila je još Sanaderova vlada
Okvirni sporazum
Na taj je način izravno za to okrivio vladu Jadranke Kosor, ali posredno i vrh Ine, koji je 2010. odlučio da novog opskrbljivača bira putem javnog natječaja, iako je J. Kosor prije s Putinom dogovorila da to bude Gazprom. J. Kosor kaže da je za njezinog posjeta Rusiji, kao tadašnje premijerke, potpisan okvirni sporazuma kojim se RH vratila u priču oko Južnog toka te da je dogovoreno da Plinacro i Gazprom izrade studiju izvedivosti.
– To je bio sav moj posao u vezi toga, dalje nisam sudjelovala. Sporazum je potpisao tadašnji ministar gospodarstva Đuro Popijač i treba pitati njega što se dalje događalo – kaže Kosor. Đuro Popijač kaže da nikad nije bilo rečeno kako je uvjet da Južni tok prolazi kroz Hrvatsku to da se kupuje plin od Gazproma.
– Pa ne kupuje Vlada plin. To rade uvoznici, Ina, odnosno, njena tvrtka Prirodni plin – kaže Popijač. Dodaje da se Ina odlučila da dobavljača plina izabere preko javnog natječaja i da na to Vlada nije mogla utjecati.
– Mi smo im pokušali sugerirati i pitali smo ih zašto ne nastave suradnju s Gazpromom – priznaje Popijač. Kaže da sad Gazprom može govoriti o razlozima zašto Južni tok ne ide kroz Hrvatsku, ali ističe da o dobavljaču plina odlučuje uvoznik.
Odluku donosi uvoznik
– Treba pitati Inu koji je razlog zašto su prekinuli suradnju s Gazpromom – kaže Popijač. U Ini kažu da su nakon konkurentnog i transparentnog natječaja, čiji je cilj bio odabrati najbolju ponudu po najpovoljnijim uvjetima, ugovor na tri godine zaključili s Eni te da su uspjeli dogovoriti najbolju moguću cijenu uz fleksibilne uvjete isporuke.
Neslužbeno doznajemo da su predstavnici bivše vlade pregovarali s Gazpromom o boljim uvjetima za isporuku plina. No od toga nije na kraju bilo ništa.
Uh oh. Gubitak južnog toka svakako nije dobra stvar, ali isto tako nije dobra stvar dati se ucjenjivati, naročito od Rusa, po sistemu "vi ćete kupovat plin samo od nas makar i skuplji, inače nema posla". Daleko je rusko ponašanjeanje od europskih poslovnih normi, bojim se.