Europski sud za ljudska prava danas je objavio revolucionarnu odluku za prava žena u trudnoći, paradoksalnu i s obzirom na to s kakvim je demografskim problemima Hrvatska suočena. Zbog spolne diskriminacije trudnice nepriznavanjem joj naknade za bolovanje jer se zaposlila 10 dana nakon postupka in vitro oplodnje, 45-godišnja Riječanka dobit će 7.500 eura novčane satisfakcije od Republike Hrvatske i 1150 eura za troškove postupka, objavio je danas Europski sud za ljudska prava.
Odluku je donijelo sedmeročlano vijeće u kojem je bila i naša sutkinja Kesnija Turković. Predsjednik vijeća Krzysztof Wojtyczek imao je izdvojeno mišljenje. Hrvatska može tražiti preispitivanje odluke.
Naše su vlasti tvrdile kako su prema njoj postupali jednako kao prema bilo kojoj ženi koja je nastoji profitirati od fiktivnog ugovora o radu. Odbijanje zdravstvenog osiguranja zbog fiktivnog zaposlenja za trudnoće moguće je samo u odnosu na ženu pa se postavlja pitanje opravdanosti takvog različitog postupanja. Za ESLJP financijske obveze koje država ima za trudnoće ne predstavljaju same po sebi opravdan razlog za različit tretman.
ESLJP napominje da se Riječanka obratila i pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja je kritizirala pristup vlasti koji se u takvim slučajevima svodi na zaključak da svaka žena koja se podvrgne medicinski potpomognutoj oplodnji ili je trudna, zapravo ne bi trebala biti zaposlena kod nijednog poslodavca.
Riječanka je bila zaposlena od 1993. do 31. listopada 2009. Postupku medicinski potpomognute oplodnje podvrgnula se 17. studenoga te godine, a deset dana kasnije zaposlila se u Splitu za plaću od 4400 kuna. U prosincu je saznala da je zatrudnjela i tada je zbog komplikacija u trudnoći upućena na bolovanje. Međutim, kad je zatražila naknadu 28. prosinca, HZZO je ispitao njezin slučaj i zaključeno je da je njezino zaposlenje bilo fiktivno samo kako bi dobila naknadu dok čuva trudnoću.
Također, zaključili su i da je bila zdravstveno nesposobna raditi u udaljenom gradu dok je bila u postupku potpomognute oplodnje. I Visoki upravni sud je pravomoćno odbio njezinu tužbu, a odbijena joj je i ustavna tužba.
Vlasti su imale pravo provjeriti okolnost temeljem koje je Riječanka bila osigurana. Naša se Vlada pozvala i na bogatu praksu Visokog upravnog suda odnosno čak 11 presuda od 2006. do 2009. u kojima su trudnice jednako tretirane zbog fiktivnog zaposlenja, a koju je ESLJP ocijenio problematičnom jer ukazuje na praksu preispitivanja uperenu prema trudnicama. Vlada je dala i primjere presuda u kojima zapošljavanje trudnica nije ocijenjeno fiktivnim, pa ni u slučaju kad je trudnicu u poodmakloj trudnoći zaposlio tast jer je ocijenjeno da je bila zdravstveno sposobna raditi.
ESLJP primjećuje da je zbog postupka izvantjelesne oplodnje, hrvatska vlast zauzela stav da podnositeljica nije bila zdravstveno sposobna preuzeti ugovoreni posao, što implicira da se trebala suzdržati od potpisivanja ugovora o radu dok joj trudnoća nije potvrđena. Takav pristup je u izravnoj suprotnosti s domaćim i međunarodnim pravom i zapravo vodi prema obeshrabrivanju traženja posla za trudnoće.
Već i to je dovoljno za zaključak da je podnositeljica bila diskriminirana temeljem spola. Ali, uz to, naše su vlasti propustile ukazati na to da je njezino zasnivanje radnog odnosa moglo biti prijevarno, s obzirom da u trenutku sklapanja ugovora o radu još nije znala je li postupak izvantjelesne oplodnje bio uspješan, a niti je imala zakonsku obvezu o tomu izvijestiti poslodavca. Vlasti nisu provjeravale je li ona započela raditi i je li medicinski postupak iziskivao njezino odsustvo s posla.
Stoga je ESLJP upozorio da rodna stereotipizacija u ovom slučaju predstavlja "ozbiljnu prepreku postizanju stvarne suštinske ravnopravnosti spolova, jednog od glavnih ciljeva država članica Vijeća Europe". Stoga je zaključeno da odbijanje zapošljavanja ili priznanja naknade trudnici predstavlja izravnu diskriminaciju temeljem spola.
Puno je iskoristavanja I zloupotrebe socijalnih prava, jedan radi a drugi osiguran radi u fusu.., Zato nam i je ovako.