Iranski predsjednik Masud Peseschkian ne isključuje mogućnost preseljenja glavnog grada, Teherana, zbog dramatične nestašice vode koja posljednjih mjeseci paralizira cijele regije.
"Situacija je ozbiljna, Teheran stvarno više nema vode", izjavio je predsjednik u razgovoru za iranski portal Asr-Iran. Ako se stanje ne poboljša, dodao je, preseljenje glavnog grada bit će razmotreno kao krajnja mjera.
Sjever postaje utočište
Višegodišnja suša, neučinkovita uprava i klimatske promjene dovele su Iran do jedne od najtežih ekoloških kriza u svojoj povijesti. Prema podacima državne agencije IRNA, jedno od najvećih akumulacijskih jezera u zemlji moglo bi presušiti već do kraja kolovoza. Razina vode u sedam ključnih brana pala je ispod 10%, a dvije su već potpuno presušile – u provincijama Hormuzgan i Fars.
"Ovo je izvanredno stanje, a ako se nešto hitno ne promijeni, dio zemlje postat će nepogodan za život", upozorava dr. Amir Rezaei, iranski klimatolog i savjetnik UN-ovog Programa za okoliš. "Teheran ima lošu geografsku poziciju – prevelik broj stanovnika, oskudne vodene resurse i zastarjele sustave distribucije vode."
Teheran, metropola s više od 15 milijuna ljudi, suočava se s potpunim kolapsom vodoopskrbne mreže. Vlasti su privremeno zatvorile sve škole i državne urede, dok su stotine tvornica obustavile proizvodnju zbog nestašice vode i električne energije. Očekuje se val otkaza, što dodatno pogoršava ionako tešku ekonomsku situaciju. "Riječ je o prirodnoj katastrofi, ali i o posljedicama dugogodišnje nebrige i ignoriranja upozorenja", rekla je vladina glasnogovornica Fatemeh Mohadscherani.
Kako se stanje pogoršava, sve više građana Teherana napušta grad i seli se na sjever zemlje, u provincije uz Kaspijsko more, gdje trenutno nema problema s opskrbom vodom. Taj migracijski val zabrinjava urbaniste i ekonomske analitičare. "Masovno preseljenje u područja koja imaju ograničene resurse može izazvati novi krug problema – prenapučenost, pritisak na infrastrukturu i socijalne tenzije", kaže dr. Laleh Mehrabi, stručnjakinja za urbani razvoj sa Sveučilišta u Tabrizu.
Iako je preseljenje glavnog grada tehnički izvedivo, većina stručnjaka upozorava da je to samo kratkoročno rješenje. Pravi izazov, tvrde, leži u reformi upravljanja vodnim resursima, uvođenju suvremenih sustava navodnjavanja te prilagodbi klimatskim promjenama. "Preseljenje Teherana bilo bi preskupo, dugotrajno i politički osjetljivo. Umjesto toga, potrebne su duboke strukturne promjene i nacionalna strategija za vodnu sigurnost", ističe prof. Rezaei.
Cijena krive politike
Sve glasniji su i građani te aktivisti za zaštitu okoliša. "Godinama se ulaže u političke i vojne projekte, dok su pitanja okoliša stavljena po strani", navodi lokalni ekološki aktivist Hamid M., koji zbog sigurnosnih razloga ne želi otkriti puni identitet. "Sada plaćamo cijenu te politike."
Iran već desetljećima gradi brane bez konzultacija s klimatolozima, a sustavi navodnjavanja u poljoprivredi troše i do 90% dostupne vode – često neučinkovito. Gubitci u distribuciji vode procjenjuju se na 30 do 40%, zbog zastarjele infrastrukture. Prema riječima stručnjaka, stanje bi se moglo početi stabilizirati najranije u listopadu, kad se očekuju prve ozbiljnije kiše. No ni to nije garancija. "Ako jesen bude suha, suočit ćemo se s pravom humanitarnom katastrofom", upozorava prof. Mehrabi.
Otvori KEKS Pay
Ulagati manje novaca za Hezbolah i uništenje Izraela i više za vodogospodarstvo.