Na današnji dan, 22. studenog 1963., dogodila se tragedija koja je šokirala čitav svijet i zauvijek promijenila Ameriku - u Dallasu je ubijen 35. američki predsjednik, John F. Kennedy. Kobni je trenutak atentata objektivom uhvatio jedan građanin, no niti 486 sličica iz tog 26,6 minuta dugog video zapisa, niti 888 stranica izvještaja Warrenove komisije nisu dali odgovore na sva pitanja. I danas, šest desetljeća kasnije, atentat na najmlađeg američkog predsjednika i prvog katolika na toj poziciji i dalje je obavijen velom tajni, što je plodno tlo za mnogobrojne teorije zavjere. Tog kobnog petka, 22. studenog 1963., Dallas i čitav Teksas s nestrpljenjem su iščekivali pojavljivanje predsjednika John F. Kennedy koji je, u sklopu turneje, s ciljem smirivanja unutarstranačkih napetosti uoči predsjedničkih izbora 1964., sa suprugom Jacqueline stigao u grad. Iako je tog dana u Fort Worthu jutro bilo kišno, nebo nad Dallasom se razvedrilo, pa su s predsjedničke limuzine Lincoln Continental uklonili zaštitni krov. Okružena oduševljenim građanima, predsjednička je kolona prolazila ulicama grada.
U automobilu je ispred Kennedyjevih sjedio teksaški guverner, John Connally. Njegova supruga Nellie u jednom se trenutku okrenula ka Kennedyju i rekla mu: "Gospodine predsjedniče, ne možete reći da vas Dallas ne voli.", na što joj je on odgovorio "Ne, sigurno ne mogu". Upravo su to bile i posljednje riječi Johna F. Kennedyja. Oko 12 i 30 sati, dok je predsjednički automobil prolazio kroz Dealey Plazu, približavajući se centru, iznenada su odjeknuli pucnji ispaljeni iz obližnje gradske knjižnice. Predsjednik je bio pogođen u vrat i glavu, a guverner Connally teško ranjen. U kaosu koji je uslijedio, limuzina je odmah pojurila prema bolnici Parkland Memorial, no bilo je prekasno. Točno u 13 sati John F. Kennedy službeno je proglašen mrtvim, a vijest o njegovoj smrti potresla je američku naciju i čitav svijet. Za nešto više od sat i pol, došlo je do ekspresne tranzicije izvršne vlasti. Prije no što je avion s Kennedyjevim mrtvim tijelom poletio iz zračne luke, u predsjedničkom zrakoplovu, Air Force One, točno u 14.38 sati, pred udovicom, Jacqueline Kennedy, potpredsjednik Lyndon B. Johnson, položio je prisegu. Milijunaš, čiji su ranč zvali 'Teksaška Bijela kuća', postao je tako 36. predsjednik SAD-a.
Ekspresno uhićenje
U potrazi za atentatorom, prvi trag bile su čahure pronađene na šestom katu knjižnice, u blizini prozora, s kog je pucao pogled na trg. U istoj prostoriji pronađeno je i oružje – puška, za koju je utvrđeno da je vlasništvo Lee Harvey Oswalda, čovjeka koji je, nekoliko tjedana, radio u toj zgradi. Prema izjavama svjedoka, upravo je Oswald, pola sata prije no što je pucano na Kennedyja, viđen na šestom katu knjižnice, a neposredno nakon atentata u hodniku su ga susreli policajac i nadzornik. Opis osumnjičenog odmah je dostavljen svim policijskim postajama, a nedugo nakon toga, policajac J. D. Tippit, prepoznao je Oswalda, no on ga je, stjeran u kut, pred svjedocima ubio iz pištolja. Nedugo nakon toga, u 13.50 sati, policija je u kinu uhitila Leeja Harveyja Oswalda, 24-godišnjeg bivšeg marinca. Oswald je bio kompleksna i kontradiktorna ličnost, marksist koji je neko vrijeme prebjegao iz SAD-a u Sovjetski Savez, no kasnije se ipak, sa suprugom Ruskinjom, vratio u Ameriku. Nakon uhićenja smješten je u pritvor. Bio je optužen ne samo za ubojstvo predsjednika, nego i za ubojstvo policajca J. D. Tippita.
No, Oswald je uporno nijekao svoju krivnju, tvrdeći kako je 'žrtvovan zbog svojih uvjerenja' te je tražio da ga zastupa glavni odvjetnik Komunističke partije SAD-a, John Abt., no priliku da svoju obranu iznese na sudu nikada nije dobio. Nakon dvije noći provedene u pritvoru, u gradskoj vijećnici u Dallasu, Oswalda su, 24. studenog, ujutro, odlučili premjestiti u okružni zatvor. Sve su to budno pratili novinari, a preseljenje je uživo prenosila i televizija. Upravo zahvaljujući tome televizijske su kamere zabilježile i trenutak kada je Jack Ruby, vlasnik nekoliko lokalnih, noćnih klubova, ušao u garažu gradske vijećnice te je iz pištolja pucao u Oswalda. Osumnjičeni za ubojstvo predsjednika završio je svoj život u Memorijalnoj bolnici Parkland, istoj onoj bolnici u kojoj je, samo dva dana ranije, umro J. F. Kennedy. Jack Ruby tvrdio je da je bio shrvan ubojstvom predsjednika te da je gospođu Kennedy želio poštedjeti dodatne traume suđenja. Iako je Ruby proglašen krivim za ubojstvo te je osuđen na smrt, presuda je bila poništena, a novo suđenje nije dočekao. Umro je od raka 1967. godine, odnijevši sa sobom u grob odgovore na mnoga pitanja, čime je dodatno produbljen misterij oko čitavog događaja.
Teorija čarobnog metka i rađanje teorija zavjere
U pokušaju da odgovori na pitanja nacije, novoimenovani predsjednik SAD-a, Lyndon B. Johnson, osnovao je Predsjedničku komisiju za istragu atentata na Kennedyja, koja je prema vrhovnom sucu Earlu Warrenu, nazvana i Warrenova komisija. Nakon desetomjesečne istrage ta je komisija, u rujnu 1964., objavila svoj opsežni izvještaj na 888 stranica. Glavni zaključak bio je da je Lee Harvey Oswald djelovao sam i da iza njega nije stajala nikakva organizacija te da je kobnog dana ispalio tri hica s šestog kata gradske knjižnice. Komisija je također zaključila da je i Jack Ruby djelovao samostalno kada je ubio Oswalda. Ključni dio nalaza komisije bila je takozvana "teorija jednog metka", prema kojoj je samo jedan jedini metak prošao kroz Kennedyjev vrat, a potom je isti taj metak prouzročio i sve rane guvernera Connallyja. Upravo je ta teorija, koju su kritičari podrugljivo nazvali i "teorijom čarobnog metka", postala jedan od glavnih izvora sumnji i nepovjerenja javnosti. Sumnje su se nastavile gomilati, zbog čega je 1976. godine osnovan i Poseban odbora Zastupničkog doma za atentate (HSCA). U svom izvješću iz 1979., HSCA je iznio zapanjujući zaključak - Kennedyjevo je ubojstvo "vjerojatno rezultat zavjere". Utvrdili su i da postoji "velika vjerojatnost" da su pucala dva napadača, a svoj su zaključak temeljili na spornoj analizi snimke s policijskog radija, koja je kasnije uvelike diskreditirana. Iako odbor nije uspio identificirati druge sudionike navodne zavjere, taj je nalaz službeno potvrdio sumnje koje su u javnosti godinama tinjale.
Vječna debata - tko je povukao okidač?
Neuspjeh službenih istraga da daju konačne i uvjerljive odgovore otvorio je vrata bezbrojnim teorijama zavjere. Ankete koje su provedene u desetljećima nakon atentata pokazale su da velika većina Amerikanaca vjeruje da Oswald nije djelovao sam. Popis potencijalnih krivaca dug je i raznolik, od ključnih aktera Hladnog rata, pa do američkog podzemlja. Među najglasnijim teorijama su one koje prstom upiru u CIA-u, čiji su ključni ljudi navodno bili bijesni na Kennedyja zbog neuspjeha invazije u Zaljevu svinja, kao i njegovog navodnog plana da umanji moć te agencije. Druge popularne teorije krivce su tražile među pripadnicima američke mafije, koji su navodno surađivali s CIA-om u pokušajima svrgavanja Fidela Castra te su bili ljuti na Kennedyjevu administraciju, posebno na glavnog tužitelja Roberta Kennedyja, zbog oštre borbe protiv organiziranog kriminala. Na popisu mogućih nalogodavaca spominju se i kubanski prognanici, razočarani nedostatkom američke potpore, pa i sam Fidel Castro, kojemu je motiv navodno bila osveta za pokušaje atentata na njega. Sumnja je pala i na Sovjetski Savez, pa čak i na potpredsjednika Lyndon B. Johnsona, koji se navodno želio domoći vlasti. Niti dokumenti vezani uz atentat, čije je objavljivanje započelo prema Zakonu o zapisima o atentatu na JFK-a 1992., a nastavljeno je u mandatima predsjednika Trumpa i Bidena, nisu pružili konačne dokaze koji bi razriješili misterij, te su zbog toga samo dodatno potaknuli špekulacije.
Prvi atentat na predsjednika SAD-a u eri TV-a
John Fitzgerald Kennedy bio je mnogo više od političara – bio je simbol jedne nove generacije, simbol nade i optimizma. Rođen 29. svibnja 1917. u uglednoj obitelji, diplomirao je na Harvardu i istaknuo se kao ratni heroj u Drugom svjetskom ratu, nakon što je preživio potapanje svog torpednog čamca PT-109. Njegov politički uspon bio je strelovit - ušao je u Zastupnički dom i Senat prije nego što je 1960. godine, s tek 43 godine, postao najmlađi izabrani predsjednik u američkoj povijesti, ali i prvi katolik na toj funkciji. Za svog mandata John F. Kennedy, svojom je mladošću i karizmom, u Bijelu kuću donio dinamičnu energiju. Predsjednik i njegova supruga Jacqueline zračili su sofisticiranošću, glamurom i elegancijom koja je očarala naciju, pa je obitelj Kennedy bila percipirana i kao "američka kraljevska obitelj". Kennedyjev mandat bio je obilježen optimističnom vizijom budućnosti Amerike, uz napredak u ekonomiji, građanskim pravima i istraživanju svemira. Dok je Kennedyjeva administracija na ključne pozicije privlačila najbolje i najpametnije pojedince, Bijela kuća postala je i središte kulturnog preporoda, jer mladi je predsjednik često u njoj ugošćavao istaknute umjetnike, pisce i znanstvenike.
No, Kennedyjev je mandat bio obilježeno i napetostima Hladnog rata, on je vješto vodio zemlju kroz Kubansku raketnu krizu, a kada se svijet našao na rub nuklearnog rata, uspješno je deeskalirao situaciju. Pokrenuo je mirovne snage, postavio ambiciozan cilj slanja čovjeka na Mjesec i počeo se snažnije zalagati za građanska prava, što ga je učinilo iznimno popularnim vođom te je njegova tragična smrt ostavila gorak okus i težak osjećaj nedovršenog posla i neispunjenih obećanja. John F. Kennedy bio je posljednji, no ne i jedini američki predsjednik koji je ubijen za vrijeme obnašanja te dužnosti. Ubojstvom su prekinuti i mandati Abraham Lincoln, kojeg je 1865., ubio John Wilkes Booth, a na isti su način, život i karijeru, završila još dvojica američkih predsjednika - James A. Garfield (1881. i Charles J. Guiteau) i William McKinley (1901., Leon Czolgosz). Ipak, upravo se atentat na Johna F. Kennedyja, ostavivši neizbrisiv trag na američkoj politici i društvu, najdublje urezao u kolektivno sjećanje nacije.
Osim njegove popularnosti, za to postoji i niz drugih razloga - bio je to, između ostalog i prvi atentat koji se odigrao u eri televizije. Uz to, nijemi 'Zapruderov film' od 486 sličica, u trajanju od 26,6 sekundi, ovjekovječio je smrtonosne hice te je postao najpotpuniji vizualni zapis atentata, ali i ključni dokaz u svim istragama koje su uslijedile. Događaj, koji su širom Amerike tada pratili uživo, bio je i prijenos Oswaldovog ubojstva. Sve je to uz Kennedyjevu mladost, karizmu i popularnost, utjecalo na stvaranje osjećaja osobnog gubitka kod kod milijuna ljudi. Kennedyjeva smrt označila je i simboličan kraj ere optimizma 1950-ih te početak turbulentnog desetljeća obilježenog Vijetnamskim ratom, prosvjedima i daljnjim političkim ubojstvima, uključujući ubojstva Malcolma X-a, Martina Luthera Kinga Jr. i Kennedyjevog brata, Roberta. Naposljetku, zbog niza nerazjašnjenih okolnosti i kontroverzi, brojne teorije zavjere desetljećima, pa sve do danas, fasciniraju javnost održavajući na životu sjećanje na taj tragični događaj.
FOTO 'Dijete mi je ubio sustav': Potresne scene iz Skoplja. Traže pravdu za 63 poginulih u požaru
Otvori KEKS Pay
Treba popraviti tipografsku gresku u clanku: ne radi se o 26.6 m i n u t a filma nego 26.6 sekundi trajanja filma! Amaterske kino kamere u sekundi su tada pravile 18 slikica a napredna 21 slikicu!