Organizacija jugoslavenskih nacionalista (ORJUNA) jedna je od najkontroverznijih političkih i ideoloških pojava međuratne Kraljevine SHS i kasnije Jugoslavije. Iako je danas široj javnosti relativno nepoznata, riječ je o pokretu koji je u 1920-ima i 1930-ima imao snažan utjecaj na oblikovanje političkog diskursa i ideologije.
Pri svom nastanku 1921. godine u Splitu, ORJUNA je okupljala ponajprije intelektualce, književnike, novinare i druge pripadnike obrazovanog sloja koji su zagovarali radikalnu verziju jugoslavenskog nacionalizma. Njezin cilj bio je stvaranje jedinstvene jugoslavenske nacije, pri čemu su nacionalni identiteti Hrvata, Srba i Slovenaca trebali biti izbrisani.
U najnovijoj epizodi Podcasta projekta SNOVI o tome je govorio viši znanstveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, dr. sc. Stipe Kljaić, koji je objasnio razvijanje tih ideja, povijesni kontekst te konačne sudbine pokreta.
Početak ideje jugoslavenskog nacionalizma
Ideja jugoslavenskog jedinstva razvijala se kroz stoljeća, prvenstveno u kulturnom i intelektualnom prostoru. Još od renesanse pojavljuju se koncepcije slavenskog zajedništva, koje u 19. stoljeću dobivaju novu dimenziju kroz razvoj slavistike i naglašavanje jezika kao ključnog identitetskog faktora. U tom kontekstu oblikuje se uvjerenje o bliskosti južnoslavenskih naroda, posebice Hrvata i Srba, što će kasnije poslužiti kao temelj političkih ideja o ujedinjenju.
Istodobno, postojala je svijest o različitim povijesnim iskustvima, državnim tradicijama i kulturnim krugovima, ali te su razlike u politički turbulentnim okolnostima početkom 20. stoljeća često stavljane u drugi plan. Posebno tijekom Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije ideja zajedničke države počinje se nametati kao rješenje političkih problema.
Dvije struje: federacija ili jedinstvena nacija
Nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine ubrzo dolazi do podjela unutar političkih elita. Jedan dio zagovarao je ideju da Jugoslavija bude okvir unutar kojeg će se očuvati nacionalni identiteti, uz federalno ili autonomno uređenje. Drugi dio, radikalniji, smatrao je da nacionalne razlike treba prevladati stvaranjem jedinstvene nacije.
Ove dvije koncepcije nisu bile samo teorijske, već su se sukobljavale u političkom prostoru, određujući smjer razvoja države.
„Te dvije struje se sukobljavaju oko koncepcija uređenja Jugoslavije. Ova struja, koja Jugoslaviju vidi kao okvir, traži prije svega federativno ili federalizacijsko rješenje, stvaranje jedne složene jugoslavenske države. Ova druga struja, koja je kasnije izašla u organizaciju Orjune, sudjelovala je u razdoblju prije stvaranja jugoslavenske države u manifestacijama jugoslavenstva. Ona se nije mogla pomiriti s realnim stanjem koje je u Jugoslaviji bilo dvadesetih godina.“, objašnjava Kljaić.
Dodaje kako je to bila iznimno napeta i konfliktna atmosfera, prije svega oko nacionalnog pitanja. Vidjeli su postanak jugoslavenske države kao utopije uz uvjet da se sve identitetske razlike između naroda izbrišu.
„Njihov idealizam je doveo do njihova velikog razočaranja.“, dodaje Kljaić.
Kako je ORJUNA djelovala
Za razliku od političkih stranaka, ORJUNA se postavljala kao nadstranački pokret koji prezire parlamentarne borbe i zagovara odlučne metode djelovanja. U praksi to je značilo i spremnost na nasilje.
„Bili su neprijatelji komunista i Hrvatske seljačke stranke (HSS). Oni su ih nazivali plemenskim separatističkim snagama koje su, po njima, gušile jugoslavensku ideju i destabilizirale nastajanje jugoslavenske države. Smatrali su da je potrebno primijeniti metodu sile kako bi se sve te političke snage ugušile. Koketirali su s fašističkom ideologijom i uzorovali se Mussolinijem. Oduševljavao ih je njegov državni udar; kako je ta manjina fašista preuzela vlast u Italiji, to je bio model onoga što su orjunaši htjeli napraviti u Jugoslaviji.“, objašnjava Kljaić.
Na početku, tvrdi Kljaić, ORJUNA je bila i snaga samog režima. Bila je „uklopljena“ oko Demokratske stranke Svetozara Pribićevića, iako se i dalje nije politički eksponirala, nije imala političke dobitke, već je bila organizacija koja je djelovala kao nadstranačka organizacija. Aktivno je prezirala stranačke borbe koje su dominirale tadašnjom državom, ali je ostavila velik trag na ideologiji.
„Kad vidite program i ideologiju diktature kralja Aleksandra, to je praktički program Orjune u fazi nakon 6. siječnja 1929., kada je uvedena diktatura. Kralj Aleksandar je preuzeo orjunašku ideologiju kao ideologiju diktature i mnogi pisci, autori, protagonisti orjunaškog pokreta kasnije su postali važni ideolozi diktature kralja Aleksandra, među njima književnici Đuro Vilović i Niko Bartulović.“, dodaje Kljaić.
Pad utjecaja i sudbina članova
Krajem 1930-ih godina dolazi do promjene političkog smjera. Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. godine Jugoslavija se počinje kretati prema federalizaciji, čime slabi utjecaj unitarističkih ideja koje je zagovarala ORJUNA.
Njezini članovi uoči i tijekom Drugog svjetskog rata odlaze u različitim smjerovima.
„Veliki broj njih sudjelovao je u četničkom pokretu Draže Mihailovića, kao navedeni Vilović i Bartulović; najveći dio ih ide tim smjerom. Pojedini čak prelaze na stranu ustaškog pokreta, što je, naprimjer, slučaj s Edom Bulatom, koji je bio poznati splitski orjunaš i kasnije visokorangirani dužnosnik Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Neki čak prelaze u smjeru partizanskog komunističkog pokreta.“, kazao je Kljaić.
Mnogi su kasnije stradavali, i prije i nakon Drugog svjetskog rata, pri čemu su od strane partizanskog pokreta bili osuđivani i ubijani u revoluciji, a mnogi će, kako objašnjava Kljaić, „izgubiti glavu“. Upravo zato, bez obzira na različite interpretacije o njezinoj stvarnoj političkoj snazi, ORJUNA je u općem pamćenju ostala zapamćena kao radikalan i kontroverzan pokret, ali i kao važan ključ za razumijevanje političkog i ideološkog ozračja međuratnog razdoblja. Bez uvida u njezine ideje i kasniji utjecaj na oblikovanje autoritarnih koncepcija vlasti teško je u potpunosti shvatiti dubinu sukoba i prijepora koji su obilježili tadašnju Jugoslaviju.
Sadržaj nastao u suradnji s Orbicom.
Otvori KEKS Pay
