Rad skupine znanstvenika iz više zemalja, među kojima je i hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i športa prof. dr. Dragan Primorac, u znanstvenom časopisu European Journal of Human Genetics objavila je rad kojim se dokazuje da su današnji stanovnici Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i šireg područja bivše države, potomci autohtonog stanovništva koje je na tim prostorima preživjelo ledeno doba, ali i da kasnije u doba neolitika nije bilo značajnijeg doseljavanja drugih populacija s područja tadašnje Mezopotamije, Jordana odnosno Bliskog istoka. Novi znanstveni rad rezultat je istraživanja koje je otpočelo prije dvije i pol godine, kada su, kako kaže Primorac, odlučili istražiti migracije u neolitiku.
Ključan korak u čovjekovu razvoju
Neolitska revolucija
Neolitik je počeo 9500 godina prije Krista, a zbog golemog značenja za
razvoj modernog čovjeka to razdoblje se zove i neolitska revolucija i
traje sve do pojave prvih metala, odnosno brončanog doba. Neolitik zovu
i Novo kameno doba i predstavlja posljednju fazu kamenog doba, a jedno
je od najvažnijih razdoblja u povijesti čovjeka jer je upravo u tom
vremenu čovjek od klasičnog lovca postupno postao zemljoradnik i
stočar. Upravo načinima širenja tih znanja i vještina iz Središnje
Azije prema Europi bave se znanstvenici genetičari koji su svojim
najjačim oružjem - genima, kromosomima, biljezima - povjesničarima
pružili odgovor na dvojbe koje postoje desetljećima.
Nastavak je to i priče iz 2000. godine kada je Primorac sa skupinom
autora u časopisu “Science” objavio analizu genske strukture 1007
rodbinski nepovezanih muškaraca s područja Europe. Rezultati te analize
su potvrdili da su prvi muškarci tijekom paleolitika došli u Europu iz
Središnje Azije i to prije 35 do 40 tisuća godina. Posljednje ledeno
doba, koje je trajalo otprilike od 20 do 16 tisuća godina, preživjeli
su na području Hrvatske, BiH i šire regije Balkanskog poluotoka,
Iberskom poluotoku i području današnje Ukrajine. Tadašnje istraživanje
pokazalo je također da je jedinstveni genski biljeg (haplogrupa
I-M170), za koji se pretpostavlja da je nastao na europskom tlu od
potomaka ljudi koji su došli s Bliskog istoka prije oko 25 tisuća
godina, prema dosadašnjim rezultatima najučestaliji na području
današnje Hrvatske te BiH. Slične rezultate u prestižnim časopisima su
objavili i akademik Rudan te njegovi suradnici.
Isti taj biljeg kasnije se širio prema ostatku Europe. Zaključno,
tadašnji rezultati govorili su da je više od 80 posto ukupnog
stanovništva (muškaraca) Europe naslijedilo Y kromosom od svojih
paleolitskih predaka starih 25 do 40 tisuća godina, te da je samo 20
posto muškaraca vezano za pretke iz doba neolitika. U neovisnom
istraživanju slične rezultate dobili su znanstvenici koji su
analizirali ženama svojestveni mtDNA. Genski biljezi stari oko 20
tisuća godina najučestaliji su kod bosanskih Hrvata (73 posto),
Bošnjaka (48 posto) Hrvata iz Hrvatske (44,8 posto) te bosanskih Srba
(34 posto), što je dokaz da su to bila područja na kojima je preživio
čovjek ledenog doba i da se dalje širio prema Europi.
Prof. dr. Dragan Primorac bio je u timu vrhunskih genetičara
Zahvaljujući genetičkim istraživanjima i mogućnostima te znanosti došlo
se do nekih novih činjenica koje su donekle mijenjale predodžbu
kretanja stanovništva u to vrijeme. Stanovništvo koje je na ovim
područjima živjelo u doba neolitika ( prije 9500 godina prije Krista)
živjelo je od lova i skupljanja plodova. Istodobno oko Jerihona u
dolini rijeke Jordan, a kasnije u Turskoj, Mezopotamiji i Siriji ljudi
su se bavili ratarstvom i stočarstvom, što im je omogućavalo
skladištenje hrane ali i zadržavanje velikih skupina ljudi na jednom
mjestu - naselju. Desetljećima su znanstvenici tražili odgovor na
pitanje jesu li se u velikim migracijama ti ljudi, stočari i ratari s
Bliskog istoka, preko šire balkanske regije proširili dalje europskim
tlom pokorivši i istrijebivši autohtono stanovništvo.
Prvi put dali odgovor
Ovih dana prvi put skupina znanstvenika genetičara objavom svojih
istraživanja u časopisu European Journal of Human Genetics dala je
jasan odgovor - nije bilo velikih migracija i osvajanja područja
jugoistočne Europe. Starosjedioci jugoistične Europe, pa time i
prostora današnje Hrvatske, BiH, Srbije, Crne Gore, Albanije, Grčke
koji su tada bili lovci i skupljači postupno su prilikom različitih
dodira s “kulturno i tehnološki razvijenijim” stanovništvom središnje
Azije preuzimali njihova znanja i vještine nužne za razvoj ratarstva i
stočarstva. Objavljeni rad, komentira prof. Primorac, prvi je put
pružio “molekularno-genetički odgovor” na pitanje “mogu li se pronaći
signali interakcije autohtonog/starosjedilačkog mezolitskog čovjeka i
neolitskih došljaka koji su na ove prostore donijeli poljoprivrednu
kulturu.
Taj odgovor dobiven je istraživanjem muškarcu svojstvenog Y kromosoma.
U radu je analiziran Y kromosom 1206 rodbinski nepovezanih muškaraca 17
populacija regije, među kojima su i Hrvati, Albanci iz Makedonije,
Hrvati iz Slavonije, Slovenci, Talijani iz pokrajine Trento te ranije
populacije s Kavkaza, Grci, Albanci iz Albanije, Poljaci, Česi,
Ukrajinci, Mađari kao i Hrvati i Srbi iz BiH te Bošnjaci. Pratila su se
tri ključna biljega I-M423, E-V13 i J-M241, povijesno vezani za
različite regije Afrike, Bliskog istoka i Europe, a pratilo se
preklapanje biljega odnosno utvrđivale su se neolitske migracije.
Pokazalo se da je biljeg J-M241 vezan za neolitsko razdoblje i njegovu
populaciju dok su biljezi E-V13 i I-M423 karakteristični za mezolitske
lovce i skupljače koji su bili starosjedioci , između ostalog, i naših
krajeva.
Znanstveni rad skupine znanstvenika iz različitih zemalja pokazuje da
su autohtoni mezolitski lovci/skupljači (starosjedioci) prihvatili
agrikulturu od poljodjelaca s područja Mezopotamije, Jordana, odnosno
Bliskog istoka s kojima su slučajno u manjoj ili većoj mjeri dolazili u
kontakt. Govori i to da se nisu u to vrijeme događale velike migracije
odnosno neolitska doseljavanja i da nije bilo zamjene starosjedilaca
došljacima. Nekadašnji lovci podučeni ratarstvu i stočarstvu bili su
ključ širenja tih znanja i vještina prema sjeveru Europe, što su
sugerirala i ranija istraživanja(primjerice u Hrvatskoj Danilo kod
Šibenika, Panonska nizina i Vinča u Srbiji). Autori rada 18 su
znanstvenika iz Italije, Sjedinjenih Američkih Država, Estonije, Bosne
i Hercegovine, Slovenije, Makedonije i Hrvatske.
