Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 179
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
OSOBA TJEDNA Bez pojave ptičje gripe, ime Petra Čobankovića bilo bi ispisano blijedom tintom među hrvatskim ministrima poljoprivrede

Dobričina Pero ili poltron vlasti

hrv_pero_tx.jpg
import
28.10.2005.
u 12:57

Bez pojave ptičje gripe ime Petra Čobankovića bilo bi ispisano blijedom tintom među hrvatskim ministrima poljoprivrede. Istina, Čobanković puno radi i ne pravi afere. Često je na terenu; od morskih susreta s ribarima preko posjeta farmama u središnjoj Hrvatskoj do ratara na hrvatskom istoku.

Ne ustručava se ni susreta na europskoj sceni iako mu se od stranih jezika (osim pasivnog njemačkog) stvara knedlu u grlu. Iako čvrsto, najmanje sjedi u najfrekventnijoj ministarskoj fotelji. Premda staloženi, njegovi tihi nastupi, u stilu prave šokačke dobričine, ipak ne ostavljaju snažan dojam u javnosti, pa ga nema na ljestvicama popularnih, ali ni omrznutih političara. Ptičja gripa vinula je Čobankovića  popularniji kao Pero, Čobi, čiko bez brkova  u prvi plan, a smiješi mu se uspon na listi omraženih.

 Taj Iločanin, rođen 1957., najbolje zna da "u dvorištu gdje nema jaja nema ni života". Unatoč tome, odbrusio je:  Borba da virus ne prijeđe na perad zaslužuje pohvale i, ako će to netko nazvati dodvoravanjem EU, ja to prihvaćam, ali mjere ćemo provoditi dok god bude potrebno  i preživio na ministarskom mjestu, očito uvjeren da čini dobro, ali i da ima potporu Vlade i EU.

 I to je, kažu oni koji ga dobro poznaju, njemu svojstveno  dobar čovjek, ali uvijek poslušan, aparatčik, zločesti kažu i poltron. Iza Čobankovića je 15 godina političkog rada, od 1990., kad je postao član Izvršnog vijeća Skupštine općine Vukovara. To piše u ministarskoj biografiji. Član HDZ-a je bio i ostao, vodio je ratni krizni stožer u Iloku, bio dogradonačelnik Iloka, saborski zastupnik, vukovarsko-srijemski župan, no ministarsko mjesto njegov je osobni vrhunac. Do njega je došao i  profesionalnom karijerom koja je od 1983. i mjesta enologa te direktora vezana uz Iločke podrume. I to je radio jednako zanosno, odlučno.

Za iločki traminac ne bi rekao da je najbolji, nego savršen, baš za osvježenje lica poslije brijanja. Tako radi i kao ministar. U uredima Ministarstva je, kažu, uveo red. Sve drži pod kontrolom. Na javnoj sceni vješto balansira i s bučnim seljacima. Njegova riječ ispada uvjerljivija od seljačkih kritika, čak i kad oni istinu govore  da je smanjio poticaje, da opet kasne isplate, da nema reda na tržištu, čak ni brašna, gdje su uvedene markice, nema bilanci, a uvoz i dalje divlja...   

Seljaci, umorni od uzaludnih prosvjeda, više nisu tako glasni, pa njihov ministar to koristi i ubire kolektivnu slavu početka pregovora s EU. No, baš taj korak, uz ptičju gripu, može ga vrlo brzo uvrstiti na visoko mjesto (ne)popularnih. Pod teretom slave, umjesto mira u sjeni premijera, kod privatno najzaduženijeg hrvatskog ministra  s plaćom od 18.200 kuna otplaćuje četiri kredita, za obnovu kuće, podizanje vinograda i kupnju citroëna C5, odnosno 4500 kuna mjesečno, a ukupan mu je dug banci 300.000 kuna  tražit će se i igla u plastu sijena.

Utvrđivat će koliko je svojim potpisima zadužio sebe, a koliko hrvatski agrar. Ponosni smo što je naš dobri susjed ministar, kažu Iločani. Neka je sebi podigao vinograd, još da se sjeti i nas...

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata