Vratimo se trideset godina unatrag, kada je našom domovinom bjesnio rat. Vizualizirajmo branitelje na prvoj crti obrane, kako strepeći za vlastiti život, brane naše domove i naše živote. Zamislimo sada pojedine grupacije građana koji, nezadovoljni stvarnošću u kojoj se nalaze, političkim odlukama ili nečim trećim, nasrću na iste te branitelje, psuju im, prijete im batinama, pa ih čak i tuku. Nezamislivo, nelogično, suludo? Vratimo se u 2021. godinu, u stvarnost u kojoj se vrijeđa i napada liječnike i medicinsko osoblje.
Diže se glas, pa i pesnica prema onima koji već dvije godine na prvoj crti obrane od pandemije žrtvuju sebe i na rubu snaga skrbe o svakom pacijentu - cijepljenom, necijepljenom, njima je svejedno. A imaju razloga za ogorčenje, strah, pa i ljutnju, itekako! I kako im vraćamo? Grafitima na bolnicama “COVID je laž”. Prijeteći liječnici dok odlazi s posla. Da smo takvi bili u Domovinskome ratu, bismo li zaista danas imali svoju Hrvatsku, u koju se toliko kunemo? Društvo je duboko podijeljeno na “nas” i “njih”, a (heterogene) grupacije koje su istupile protiv epidemioloških mjera dodatan su zamah dobile kada su se uključile političke stranke koje sada “jašu” na valu pandemije. Daleko smo odmaknuli od “mirnih prosvjeda” i paljena svijeća na gradskim trgovima. Stvoren je kaos u kojem su, ispostavilo se, uz preminule, najveće žrtve liječnici, medicinske sestre i tehničari.
Ne bi, jer je Hrvatska tada u osamostaljenju i u ratu bila složna, držala do svoje samostalnosti i borila se zajedno protiv neprijatelja i skoro svih vanjskopoličtikih čimbenika, a danas njome vladaju globalističke sluge, s iznimkom predsjednika Milanovića - jedinog državnika nakon Tuđmanovog vremena, koje su jedini uzrok svega lošega u hrvatskom društvu.