Ivanu K. 89 je godina i već je 40 godina umirovljenik. Drugi svjetski rat zatekao ga je na poslovima u željeznici. Pridružuje se partizanima, bori protiv osvajača, fašizma, za Hrvatsku. U ratu je dva puta ranjavan (trajno su mu stradale ruka i noga). Poslije rata nastavlja aktivnu vojnu službu. Šezdesetih je godina umirovljen, s činom kapetana prve klase. Ne bi trebalo biti važno, ali za našu priču jest: Ivan je Hrvat.
Godine 1991. dvoje od njegovih trojice sinova odlaze u hrvatske branitelje. Bore se protiv osvajača, protiv fašizma, za Hrvatsku. Jedan je ranjen i 1992. vraća se kući. Drugi je prošao sva ratišta i vratio se nakon "Oluje". Ranjeni sin nije više bio sposoban za posao, pa ga umirovljuju. Drugi se sin zapošljava u civilnoj službi.
Za rata Ivanu najprije određuju privremenu mirovinu u visini 50 posto dotadašnje, pa mu izdaju trajno rješenje - mirovina mu je 63 posto njene stvarne visine.
Ivanova je mirovina sada oko 1700 kuna. Uz nju prima i invalidninu, 186 kuna.
Ivanov sin, umirovljeni satnik, invalid, ima mirovinu oko 4100 kuna. Uz mirovinu prima invalidninu koja iznosi 516 kuna.
Drugi Ivanov sin radi u privatnika, na prijavljenih 1800 kuna.
Ne traži Ivan pravdu iznad pravde. Ne pada mu na pamet izjednačavati borbe ili propitivati domoljublja. Ne misli da bi i njegova mirovina trebala biti kao sinovljeva. Ali, boji se za državu koju voli. Jer kaže: Ustav i zakoni moraju biti jednaki za sve. Ne smiju se mijenjati prema politici i stranci. Nije mu važna svota jer su on i žena već naučili preživjeti sa 1900 kuna. Bitno je nezakonito zadiranje u zakone.
Nisam protiv rezanja visina mirovina, kaže Ivan, ali protivim se načinu na koji se to radi, ako je nezakonit. Zato sam i želio da Ustavni sud, u koji vjerujem, kaže svoje. Kako nikada nije, očekujem da se i "moja" priča u javnoj raspravi jednom za svagda skine s dnevnog reda.
Vesna Širanović
Otvori KEKS Pay
