Nakon izraelskih zračnih udara na vojne ciljeve u Damasku i pokrajini Sweida te ultimatumom sirijskom režimu da zaštiti drusku zajednicu, sirijske vladine snage počele su se povlačiti iz Sweide. Tijekom sukoba vladine snage stajale su uz naoružane beduinske skupine i sudjelovale u napadima na Druze, što je dodatno produbilo nasilje. Sukobi su izbijali nakon napada na druskog trgovca, pokrenuvši lanac odmazdi u kojima je život izgubilo više od 350 ljudi, civila i boraca. Vjerski vođa Druza šeik Hikmat al-Hijri odbio je vladinu ponudu za pomirenje i traži veću autonomiju.
Netanyahu izgubio većinu
Izrael ima strateške interese u južnoj Siriji, naročito uz Golansku visoravan, gdje stabilnost nije samo sigurnosno pitanje nego i pitanje opstanka. Sweida s većinskim druskim stanovništvom nalazi se u tom osjetljivom području. Pod pritiskom izraelskih Druza s druge strane granice Izrael je izveo zračne udare i poslao jasan ultimatum sirijskom režimu da se povuku i prestanu prijetiti lokalnoj manjini. Iako je službeni cilj zaštita Druza, iza intervencije stoje i izraelski strateški interesi: spriječiti kaos, izbjegličke valove i širenje oružanih džihadističkih skupina uz granicu. Istovremeno, Izrael jača savezništvo s vjerskim manjinama u regiji, posebno s Druzima, šaljući snažnu geopolitičku poruku Damasku i ostalim akterima da sigurnost na granici neće biti ugrožena.
Sweida je tako postala epicentar borbe Druza za sigurnost i političku samostalnost u razorenom sirijskom sustavu. Izrael već desetljećima održava specifičan odnos prema zajednici Druza, koja čini posebnu arapsku manjinu i u Izraelu. Za razliku od drugih arapskih građana, druski muškarci služe vojni rok u izraelskoj vojsci i tradicionalno su visoko integrirani u sigurnosni aparat države. Zajednica izraelskih Druza jedna je od rijetkih arapskih skupina koja se osjeća dijelom državne strukture, a to Izrael koristi kao dokaz svoje multikulturalne tolerancije. No u trenutku kada se njihova rodbina u Siriji našla pod napadom, očito su se probudile emocije i bijes među izraelskim Druzima. U nekoliko gradova održani su prosvjedi, a postojale su i inicijative da se dobrovoljci organiziraju i prijeđu granicu kako bi pomogli svojim sunarodnjacima. Izraelska vojska brzo je intervenirala i zatvorila granicu, što pokazuje da Izrael ne želi nekontrolirane akcije koje bi mogle izazvati regionalni incident. Ipak, Netanyahu je naglasio da će IDF intervenirati ako bude potrebno, što nije samo poruka Druzima, već i signal Siriji, Iranu i Hezbollahovim snagama da ne prelaze crvenu liniju.
Druzi su mistična i zatvorena vjerska zajednica koja potječe s Bliskog istoka, s korijenima u 11. stoljeću, kada se njihova vjera oblikovala u Egiptu, pod utjecajem ismailitskog šijitskog islama. No ubrzo se razvila u zasebnu religiju – sinkretističku mješavinu islama, gnosticizma, neoplatonizma, hinduizma i grčke filozofije. Druzi vjeruju u reinkarnaciju, jedinstvo Boga i duhovni razvoj, a ne prakticiraju islamske stupove vjere poput posta ili molitve. Nemaju džamije, već se okupljaju u skromnim zdanjima koje zovu khalwa, a njihova je vjera zatvorena – Druzom se može postati samo rođenjem. Danas ih u svijetu ima oko 1,5 milijuna. Najviše ih živi u Libanonu (oko 700.000), gdje su snažan politički čimbenik. U Siriji ih je oko 500.000, uglavnom na jugu zemlje, u planinskoj regiji Jabal al-Druze. U Izraelu živi oko 150.000 Druza koji se ističu lojalnošću državi i služe u vojsci, što ih razlikuje od drugih arapskih skupina. Manje zajednice nalaze se i u Jordanu te u dijaspori – posebno u Latinskoj Americi, SAD-u, Kanadi i Australiji. Iako brojčano mali, Druzi su poznati po zajedništvu, visokoj obrazovanosti i političkom utjecaju.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu napadima na Damask pod izlikom zaštite Druza pokušava skrenuti pozornost s unutarnjih kriza i destabilizacije svoje vlade. Dok javno brani sigurnost granica i manjina, u pozadini se krije pokušaj prikrivanja političkih potresa – rastućih prosvjeda, poziva na ostavku i, najnovije, izlaska ultraortodoksnih stranaka iz koalicije. Sirijska kriza tako postaje vanjskopolitički paravan za unutarnji raspad vladajuće strukture u Tel Avivu. Netanyahu sada traži slamku spasa i vodi ovu vanjskopolitičku i sigurnosnu igru, dok mu se unutar Izraela raspada vlastita politička konstrukcija. U srijedu navečer njegova je koalicija izgubila većinu nakon što je ultraortodoksna stranka Shas povukla podršku vladi zbog neslaganja oko zakona koji bi trebao regulirati vojnu obvezu za mlade muškarce iz njihove zajednice. Netanyahu je sada ostao s 50 zastupnika u parlamentu od potrebnih 61, što znači da bez podrške oporbe ne može donijeti nijedan ključni zakon. Teoretski može opstati kao manjinska vlada, ali u praksi to znači paralizu, bez proračuna, bez zakonodavne moći, bez vjerodostojnosti. Ulazak parlamenta u ljetnu stanku daje mu nešto vremena da pokuša nagovoriti saveznike na povratak, ali politička cijena mogla bi biti previsoka.
Teško održiv balans
Rat u Gazi dodatno je produbio tenzije jer su mobilizirane stotine tisuća rezervista, uključujući mnoge iz sekularnog dijela društva, dok su ultraortodoksne zajednice ostale pošteđene. Taj osjećaj nepravde sada se pretvara u političku krizu. Netanyahu se, kako bi spasio svoju većinu, pokušava dodvoriti i sekularnima i religioznima, ali takav balans teško je održiv.
On balansira između unutarnjeg kolapsa i vanjske ekspanzije. Dok vodi vojnu strategiju prema Siriji i Hezbollahu, kod kuće se suočava s padom potpore, raskolom u društvu zbog vojnih izuzeća i izlaskom ultraortodoksnih stranaka iz koalicije. Oporba traži prijevremene izbore, a Netanyahu se suočava s najkrhkijim trenutkom svoje vladavine.
Otvori KEKS Pay
