Na jugu Irana, dvjestotinjak kilometara od Perzijskoga zaljeva, tisuće turista iz cijeloga svijeta pohode najveće iranske turističke atrakcija - Shiraz, grad cvjetnih vrtova, i Perzepolis, drevni glavni grad moćne dinastije Ahemenida.
Jednoipolmilijunski Shiraz, glavni grad iranske pokrajine Fars, i sam prepun povijesnih spomenika, polazište je u šezdesetak kilometara udaljeni Perzepolis. Iako je u Shirazu i nekoliko prekrasnih džamija ukrašnih iznimnim mozaicima, najveća turistička atrakcija, a i Irancima najomiljenije mjesto za šetnju, cvjetni su vrtovi, gdje je i grob velikoga iranskog lirskog pjesnika Hafiza, koji je živio u Shirazu prije sedam stoljeća. Irancima je najljepša pjesma ona uklesana na Hafizovoj grobnici, a vjeruju kako će im se, dodirnu li njegovu grobnicu, ispuniti želja.
Persepolis će svakog posjetitelja ostaviti bez daha, a i ostaci petnaestak metara visokih stupova zorno pokazuju monumentalnost toga grada i moć vladara koji su u njemu vladali. Perzepolis je građen 120 godina na temeljima od golemih kamenih blokova, a prostirao se na 135.000 četvornih metara s kojih se uzdizalo sedam velikih i raskošnih palača. Gradnja je završena u 6. stoljeću prije Krista, u vrijeme kada je vladao Darije I. i kada je Perzija bila na vrhuncu moći. Prijestolnica Perzije Perzepolis je bio idućih dvjestotinjak godina, sve do 331. godine prije Krista, kada je uništen i zapaljen u naletu vojske Aleksandra Velikog.
Na jednom velikom kamenom bloku uklesan je reljef novogodišnjeg slavlja, gdje je prikazano kako narodi Perzijskoga Carstva donose Dariju I. darove. Kako je teorija o iranskome porijeklu Hrvata stigla i do Perzepolisa, turistički vodič za jedan od naroda prikaznih na reljefu tvrdi da su Hrvati ili, kako kaže, Korovati. Iako u knjizi u Persepolisu, kupljenoj stotinjak metara od reljefa, piše kako je na tom reljefu prikazan narod Litijci, vodič sa smiješkom objašnjava da ima nekoliko znanstvenih teorija o reljefu, a prema jednoj su na reljefu upravo Hrvati.
Persepolis godišnje posjeti većina od dva milijuna turista koliko ih posjeti Iran, a uglavnom su to bogati Australci i Nijemci. Usto, posjetitelja bi sigurno bilo više, a i zarada bi bila mnogo veća, da je to politički stabilnije područje, a Iran otvorenija zemlja.
Sam Persepolis potaknuo je i rušenje šaha Reze Pahlavija, koji je 70-ih godina prošlog stoljeća, za proslavu 2500. obljetnice Perzijskoga Carstva potrošio 100 milijuna dolara, što je kod većine siromašnih Iranaca povaćalo odbojnost prema raskošnu vladaru.
Vladimir Barišić