Dok ruske snage nastavljaju napredovanje u Ukrajini, lokalno stanovništvo bježi sve većom brzinom. U srijedu su ukrajinske vlasti naredile obaveznu evakuaciju stanovnika naselja u okolici Dobropillje, grada udaljenog samo desetak kilometara od bojišnice na istoku zemlje, piše New York Times.
Dobropillju su ljudi počeli napuštati i prije te odluke. Kada su reporteri NYT tamo stigli krajem srpnja, obitelji su pristizale u starim kombijima ili na biciklima, boreći se s nesnosnom ljetnom žegom. Sve što su nekada zvali domom stalo je u nekoliko torbi. Nisu znali kamo idu, ali znali su da moraju otići. Opasnost nije završavala ulaskom u autobus — izlazni put iz grada pod stalnim je nadzorom ruskih snaga i izložen mogućim napadima. Zbog toga se za evakuaciju koriste isključivo vozila s uređajima za ometanje dronova.
Šezdesetjednogodišnji Viktor svako jutro provodi postavljajući zaštitne mreže protiv dronova iznad ceste. „Težak je to posao, ali dobro plaćen – i znam da pomažem,“ rekao je. U dijelu Donjecke oblasti koji još uvijek drži Ukrajina, i dalje živi oko 250.000 civila, među kojima i 18.500 djece.
Desetogodišnja Paulina bila je u skupini koja je napuštala grad zajedno s ocem Viktorom i bratom, na putu prema Pavlogradu. „Eksplozije su stalna pozadina našeg života, ali ono što najviše plaši jest to što su sve bliže,“ rekao je Viktor. Najčešće odlaze stariji, bolesni i ranjeni, te obitelji s malom djecom. Iako su mnogi već otupjeli na stalne napade i granatiranja, dronovi koji neprestano nadlijeću postali su novi izvor straha i dodatno kompliciraju evakuaciju.
„Trebali smo otići još jučer, ali nije išlo,“ rekao je 44-godišnji Vasyl Shvedov, dok je sjedio u autobusu s teško ozlijeđenom nogom zamotanom u debeo zavoj. Put koji vodi iz Dobropillje ne donosi sigurnost, već samo još jedno poglavlje neizvjesnosti. Jednog sparnog popodneva, žuti autobus polako se udaljavao iz grada. Iza zaprašenih stakala promatrala su ga blijeda lica, nijema i ukočena. Starija žena tiho je plakala, brišući suze rukavom izblijedjele košulje. Jedna djevojčica mahnula je i povremeno pravila smiješna lica, kao da je riječ o običnom ljetnom izletu. Nitko nije znao hoće li se ikada više vratiti kući.
u gazi te ubiju kad odes po vodu i hranu o tome pocnite pisati ako vam je stalo do icega.