Kolaps jedne od najvažnijih atlantskih oceanskih struja više se ne može smatrati malo vjerojatnim scenarijem, pokazuje novo istraživanje. Time se potreba za drastičnim smanjenjem emisija fosilnih goriva čini još hitnijom ako želimo izbjeći razorne posljedice koje bi mogle oblikovati budućnost cijelog čovječanstva. Atlantska meridionalna cirkulacija (Amoc) ključan je dio globalnoga klimatskog sustava. Ona poput divovske transportne trake prenosi tople tropske vode prema Europi i Arktiku, gdje se hlade, tonu i vraćaju prema jugu kao duboka struja.
Raste rizik od urušavanja
Taj proces utječe na klimu cijele sjeverne hemisfere. Već je poznato da je Amoc danas najslabiji u posljednjih 1600 godina, ponajviše zbog zagrijavanja oceana i ubrzana topljenja ledenih pokrova. Dosadašnji klimatski modeli sugerirali su da je potpuni kolaps do kraja stoljeća malo vjerojatan. No novo istraživanje, koje je simulacije produljilo do 2300. i 2500. godine, pokazuje da bi se tzv. točka preokreta – nakon koje je urušavanje neizbježno – mogla dosegnuti već u idućih nekoliko desetljeća. Samo urušavanje dogodilo bi se od 50 do 100 godina poslije toga, no jednom kada proces krene, povratka više nema.
Rezultati su alarmantni: ako emisije nastave rasti, čak 70% modela završava kolapsom. U scenarijima umjerenih emisija urušavanje se događa u 37% modela, dok i u slučaju niskih emisija rizik ostaje zabrinjavajućih 25%. Drugim riječima, čak i kad bismo potpuno ispunili obveze Pariškog sporazuma, opasnost i dalje postoji. Posljedice bi bile goleme. Pomicanje tropske kišne zone ugrozilo bi opskrbu hranom za milijune ljudi u Africi i Latinskoj Americi. Europa bi mogla biti pogođena ekstremnim hladnim zimama, ali i sušnim ljetima, što bi ozbiljno pogodilo poljoprivredu, energetiku i gospodarstvo. Razina mora porasla bi dodatnih 50 centimetara, a obalni gradovi, uključujući i one na Jadranu, suočili bi se s novim valom poplava i erozije.
– Rezultati su prilično šokantni. Dosad sam procjenjivao da je vjerojatnost kolapsa manja od 10%, a sada se i u scenariju niskih emisija čini da je bliže 25%. Prag nakon kojeg je urušavanje neizbježno vjerojatno ćemo dosegnuti u idućih 10-20 godina. To je iznimno zabrinjavajuće i zato moramo hitno smanjiti emisije – rekao je prof. Stefan Rahmstorf s Instituta za istraživanje klimatskih utjecaja u Potsdamu, član istraživačkog tima, prenosi The Guardian.
Znanstvenici upozoravaju da se slični procesi već naziru. Još 2021. uočeni su znakovi približavanja točki preokreta, a povijesni zapisi pokazuju da se Amoc već urušavao tijekom Zemljine prošlosti, što je pratilo nagle klimatske promjene. – Mjerenja u dubokim dijelovima sjevernog Atlantika posljednjih deset godina pokazuju pad, što se poklapa s modelima – kaže prof. Sybren Drijfhout iz Kraljevskoga nizozemskog meteorološkog instituta.
Točka bez povratka
Studija objavljena u časopisu Environmental Research Letters analizirala je standardne modele koje koristi Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC). Posebno zabrinjava spoznaja da se kritična točka u mnogim modelima pojavljuje već u idućem desetljeću, nakon čega proces postaje nepovratan zbog tzv. samoojačavajuće povratne sprege. Zagrijavanje Arktika usporava hlađenje oceana, a toplija voda slabije tone u dubinu. Ujedno, povećane količine kiše razrjeđuju slanu površinsku vodu, što dodatno smanjuje njezinu gustoću i usporava cirkulaciju. Time nastaje začarani krug koji se sam pojačava. Druga nova studija, provedena drugačijom metodologijom, također procjenjuje da bi točka preokreta mogla biti dosegnuta već sredinom stoljeća.
Neki znanstvenici ističu da stvarne brojke mogu biti još gore jer modeli nisu uključili masovno otapanje grenlandskoga ledenog pokrova, koji u more ispušta goleme količine slatke vode. Za mnoge stručnjake poruka je jasna – svaka godina bez odlučnog djelovanja povećava rizik da ćemo prijeći točku nakon koje povratka nema. Amoc nije samo daleka znanstvena tema već i pitanje koje može presudno oblikovati živote generacija koje tek dolaze. – More se već mijenja, a očekivano slabljenje cirkulacije moglo bi imati ozbiljne posljedice za europsku klimu u desetljećima koja slijede. No budućnost Atlantske cirkulacije još je u našim rukama – zaključuju autori studije.
FOTO Bit će ih tisuće po gradu, pogledajte cijene i lokacije
Otvori KEKS Pay
I kaj to znači?-----Hrvatska koja je bogata vodom treba napraviti kanal Dunav Sava i još druge kanale, izgraditi Hidro elektranu kod Drenja Brdovečkog, čistiti stara jezera od vađenja šljunka a ne zatrpavati sa otpadom i to puno puta štetnim za prirodu.