Grenlandski ledeni pokrov na prvi pogled djeluje kao golema, nepomična masa – ledena tvrđava. No duboko ispod površine skriva se prizor koji više nalikuje štednjaku nego pustinji leda: kao kipući lonac sa špagetima.
Zračna radarska mjerenja godinama su pokazivala uredne, gotovo savršeno složene slojeve leda, nalik godovima stabla. A onda su znanstvenici na sjeveru Grenlanda otkrili nešto neočekivano – goleme nabore, „perjanice“, koje mjestimice čine i trećinu ukupne debljine ledenog pokrova. Ti slojevi nisu mirni. Oni se polako komešaju.
Studija objavljena u časopisu The Cryosphere, koju je vodio glaciolog Robert Law u suradnji sa Sveučilištem u Bergenu, nudi objašnjenje: toplinsku konvekciju u čvrstom ledu. Iako led doživljavamo kao krutu tvar, na vremenskim skalama od tisuća godina on se ponaša poput iznimno guste tekućine. Kada je led u dubini topliji zbog geotermalne topline, postaje malo rjeđi i lakši pa se polako uzdiže, dok hladniji slojevi tonu. Kao voda u loncu koji vrije – samo neusporedivo sporije.
„Obično led smatramo čvrstim materijalom“, kaže Andreas Born, profesor u Centru za istraživanje klime Bjerknes i Odjelu za geoznanosti Sveučilišta u Bergenu. „Stoga je otkriće da dijelovi grenlandskog ledenog pokrova zapravo prolaze kroz toplinsku konvekciju, slično kao kipuća tjestenina, jednako zapanjujuće koliko i fascinantno." Na ljudskim vremenskim skalama led se stoga čini kao kruta tvar, ali tijekom dugih vremenskih razdoblja, ponekad i mnogo tisuća godina, ponaša se poput izuzetno viskozne tekućine.
Za takvo „vrenje“ potrebni su posebni uvjeti: ledeni pokrov deblji od 2200 metara, malo snježnih oborina, minimalno horizontalno klizanje, početni poremećaj pri dnu i dovoljno „mekani“ duboki slojevi. Upravo zato se ovaj fenomen javlja ponajprije na sjeveru Grenlanda.
Otkriće je važno jer mijenja način na koji klimatski modeli računaju ponašanje leda. Ako su duboki slojevi mekši nego što se mislilo, potrebno je prilagoditi procjene trenja i unutarnje dinamike. To ne znači automatski brže topljenje, ali znači preciznije prognoze. A preciznost je ključna. Između 1992. i 2020. Grenland je izgubio gotovo 4892 gigatona leda, pridonijevši porastu globalne razine mora za oko 13,6 milimetara.
Donald Trump pokazuje gotovo opsesivan interes za Grenlandom, otvoreno razmišljajući o njegovoj kupnji, dok istodobno negira klimatske promjene. No upravo Grenland pruža jedan od najuvjerljivijih dokaza da se klima mijenja: ledeni pokrov nije ni statičan ni vječan. On se kreće, deformira i gubi masu.
Otvori KEKS Pay
