Stalno se govori o lošim stranama obiteljske medicine, ali treba mladim liječnicima govoriti i o dobrim stranama ove specijalizacije i o prednostima života i rada u malim sredinama, a pogotovo na otoku, gdje doktor zaista živi i radi medicinu. Riječi su to dr. Silvestre Kolege, obiteljske liječnice iz mjesta Kali na otoku Ugljanu, u Zadarskoj županiji, a iznijela ih je na jednom od panela nedavno održanog 2. Kongresa o zdravstvu u ruralnim i otočnim regijama u Novalji. Dr. Kolega u Kalima je još 1994. godine otvorila privatnu ambulantu obiteljske medicine.
– Divno je biti otočni doktor! Uživam u svom poslu već više od trideset godina. Imam pacijente od dojenačke do pozne dobi, od 0 do 100 godina, pa sam se svih tih godina stalno educirala, od pedijatrije do gerontologije – sa smiješkom nam kaže dr. Silvestra Kolega. Preko Ministarstva zdravstva 2005. dobila je specijalizaciju iz obiteljske, koja je te godine bila u skraćenom obliku, tzv. C specijalizacija, i tamo je, kaže, jako puno naučila.
– Imam strašno veliko zadovoljstvo da još uvijek radim medicinu, dok danas u velikim gradovima doktori 90 posto radnog vremena moraju raditi administraciju. Za razliku od obiteljskih liječnika u ambulantama koje se nalaze u blizini velikih bolnica, ja radim medicinu. Kad napravim tri dobra kompletna pregleda u danu, od anamneze statusa do terapije, ja sam doktor! A svi mi koji smo upisali medicinu želimo upravo to, biti doktori, a ne administratori i upisivači uputnica, na što nas sustav tjera velik dio vremena. Zbog toga sam sretna što sam na otoku – objašnjava liječnica.
Na otoku je imala priliku i spasiti nekoliko života. – Bila sam prisutna u kritičnom trenutku na licu mjestu, a da nisam, pitanje je bi li taj čovjek preživio. Uvijek se sjetim 50-godišnjeg pacijenta, ušao je u moju ordinaciju sa sukrvavom pjenom na ustima, teško zadihan. Pitam ga što je bilo, rekao je da nije ništa, da je "pituravao" s nekom kemikalijom. To je bio plućni edem. Kad se pluća pune vodom, treba odmah reagirati, u suprotnom čovjek umire. Reagirala sam odmah, nakon čega smo četiri sata čekali da stigne gliser Lučke kapetanije, bila je noć... – prisjeća se dr. Kolega. Na naše čuđenje, objašnjava kako je to danas puno bolje organizirano i da od 2014. na Ugljanu imaju Tim1 hitne medicine u kojem su vozač, medicinska sestra ili tehničar i liječnik, čija je ambulanta tik do njezine.
– Svi liječnici na svijetu moraju znati pružiti hitnu pomoć, ali nije to smisao obiteljske medicine. Obiteljska o pacijentima skrbi kontinuirano kroz sve životne dobi i taj holistički pristup koji njegujemo sasvim je druga struka od hitne medicine. Ako tijekom kućnog posjeta vidim da je pacijent za bolnicu, ali nije hitno, organiziram sanitetski prijevoz. Ako obitelj može prevesti i ako je trajekt tu blizu, mi ćemo tako organizirati. Ali, ako je ključan "zlatni sat", zovem hitnu pomoć – opisuje dr. Silvestra Kolega i ističe: – Za mene je rad na otoku trenutačno pjesma, da ne kažem uživanje!
Zbog toga radi i sa svojih 66, a vidi da može i dalje. Ne žali se ni na plaću, smatra da je otočnim doktorima ona uvijek relativno dobra. Njezina ambulanta broji 1300 pacijenata i to smatra idealnim za rad jer nema nikad više od sto pacijenata dnevno, većinom je to šezdesetak, a to je ugodan rad, optimalan za liječnika i posljedično na zadovoljstvo pacijenta. Za svoje pacijente ima 24-satno mjerenje arterijskog tlaka, spirometar, za bebe ima inhalator i svu ampuliranu terapiju, a svojim pacijentima, kaže, ne bi dopustila da kateter idu mijenjati u Zadar u bolnicu ili da im EKG snima netko drugi. Ima odličnu suradnju sa zdravstvenom njegom, koja je također vrata do ambulante dr. Kolege, a oni imaju fizikalnu terapiju i na terenu i u ambulanti.
Pacijenti su opskrbljeni
– Moji su pacijenti opskrbljeni sa svih strana – zadovoljno će liječnica. Tu se zapravo vidi razlika između cjelovito organizirane zdravstvene skrbi kakva je očito na ovom otoku, za razliku od brojnih drugih malih sredina i otoka gdje jedan jedini obiteljski liječnik pokriva sve, a da ne govorimo o sredinama gdje nema ni tog jednog obiteljskog liječnika, kakvih je, nažalost, puno i sve više.