Naslovnica Tech/Sci Znanost

Mungosi prenose bolesti, hrastova mrežasta stjenica uništava šume

Invanzivne vrste s popisa EU ne smiju se unositi u hrvatsku, držati, uzgajati... ili puštati u prirodu
12. siječnja 2019. u 10:10 1 komentara 636 prikaza
Mungos
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Na suzbijanje invazivnih vrsta u svijetu se svake godine troše stotine milijuna eura, a prema podacima Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP), i Hrvatska im se teško odupire. Prema evidenciji HAOP-a, u nas je dosad zabilježeno 907 stranih vrsta koje su zahvaljujući čovjeku dospjele izvan prirodnog područja rasprostranjenosti. Od te brojke njih 130 je invazivno (17 alarmantno), što znači da, nakon namjernog ili nenamjernog unošenja u Hrvatsku, predstavljaju opasnost za bioraznolikost i povezane usluge ekosustava.

Portugalska galija Portugalska galija Opasna vrsta pojavila se u Jadranu - može li doći i do nas?

– U kompeticiji sa zavičajnim vrstama za hranu i staništa invazivne vrste istiskuju zavičajne, križaju se sa zavičajnim vrstama i utječu na genski fond populacija zavičajnih vrsta, a često su i prenosioci bolesti čime dodatno ugrožavaju opstanak zavičajnih vrsta – kažu iz HAOP-a te ističu da invazivne strane vrste mogu predstavljati opasnost i za zdravlje ljudi, ali i za gospodarstvo.

Zbog povećanja globalne trgovine, prijevoza, turizma i klimatskih promjena, rizici koje one predstavljaju sve su veći.

– Procjene su da je od oko 14 tisuća stranih vrsta u Europi njih 10-15% invazivno i nanosi štete od 95 milijardi kuna godišnje. Stoga je jedan od ciljeva strateškog plana Konvencije o biološkoj raznolikosti do 2020. dati prioritet i identificirati invazivne strane vrste i puteve njihova unošenja i širenja, spriječiti uvođenje te kontrolirati ili iskorijeniti one invazivne strane vrste koje ugrožavaju ekosustave, staništa ili vrste – tvrde iz HAOP-a.

Na popisu invazivnih vrsta EU koje nas najviše trebaju zabrinjavati trenutačno je njih 49, od kojih trećina živi i u Hrvatskoj – mali indijski mungos, nutrija, rakun, bizamski štakor, kunopas, egipatska guska, bodljobradi rak, signalni rak, mramorni rak, ribe bezribica i rotan, crvenouha/žutouha kornjača. Od kopnenih biljaka “prijeti” nam cigansko perje, divovski svinjski korov i žljezdasti nedirak, a od vodenih Nuttallova vodena kuga i raznolisni krocanj, kažu u HAOP-u te dodaju da se vrste s Unijina popisa ne smije namjerno unositi na područje EU, pa ni u Hrvatsku, držati, uzgajati, prevoziti, stavljati na tržište, upotrebljavati ili razmjenjivati, omogućiti da se razmnožavaju i puštati u okoliš. Koga u takvom nedjelu uhvati inspekcija, u Hrvatskoj će platiti zakonsku kaznu od 15 do 50 tisuća kuna (fizička osoba) te od 100 do 500 tisuća kuna, ako je u pitanju pravna osoba. Iz HAOP-a poručuju da građani otkriće stranih i invazivnih stranih vrsta mogu dojaviti putem internetskog portala www.invazivnevrste.hr.

10 NAJINVAZIVNIJIH STRANIH VRSTA U HRVATSKOJ

Mali indijski mungos

(Herpestes javanicus auropunctatus)

Porijeklom je iz Azije, a diljem svijeta unesen je zbog biokontrole štakora i zmija. U Hrvatsku je unesen 1910. na otok Mljet što je za posljedicu imalo nestanak danas strogo zaštićene zmije poskoka s otoka. Kasnije je dospio i na okolne otoke i Pelješac. Kao grabežljivac i svejed lovi mnoge kralježnjake te ugrožava opstanak zavičajnih ugroženih vrsta ptica, gmazova, vodozemaca i sisavaca. Zabilježeno je da radi štete na vinovoj lozi i smokvama, a prenosilac je i mnogih bolesti na životinje i ljude.

04.08.2013., Maksimir, Zagreb - I zivotinje tesko podnose vrucine u Zooloskom vrtu grada Zagreba. Zuti mungos. Photo: Igor Kralj/PIXSELL CRNA LISTA 180 životinja 
i biljaka kojih se treba bojati

Crvenouha kornjača i 
žutouha kornjača

(Trachemys scripta)

Porijeklom su iz Sjeverne Amerike, a u Europu su se počele uvoziti 1970-ih kada su postale jedne od omiljenih kućnih ljubimaca. U kompeticiji su za hranu i staništa sa zavičajnim vrstama, riječnom i barskom kornjačom. Kao grabežljivci love druge vodene organizme, a potencijalno prenose i salmonelu na ljude. Iako ih je danas zabranjeno prodavati i nalaze se na Unijinom popisu od 2016. te je njihovo korištenje u EU zabranjeno, mnogi neodgovorni vlasnici ih zbog njihovog dugog životnog vijeka (oko 40 godina) i veličine unatoč zabranama puštaju u prirodu. Najveća populacija crvenouhe kornjače u Hrvatskoj je u jezerima u parku Maksimir - 300 jedinki.

Crvenouha kornjača | Autor : Petar Vukicevic/PIXSELL Foto: Petar Vukicevic/PIXSELL

Signalni rak

(Pacifastacus leniusculus)

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesen 1960-ih godina kako bi se unijele nove jedinke rakova u vodotoke iz kojih su zavičajne vrste rakova bile izlovljene. Danas je prisutan u slatkovodnim ekosustavima u čak 29 europskih zemalja. U kompeticiji je za hranu i staništa sa zavičajnim vrstama rakova, prenosilac je račje kuge i parazita Psorospermium haeckeli, a kopanjem skrovišta u obalama vodotoka uzrokuje i njihovo urušavanje.

Sunčanica

(Lepomis gibbosus)

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesena krajem 19. st. Prvo se koristila kao ukrasna riba u vrtnim jezercima i akvarijima, zatim i u sportskom ribolovu te je ubrzo uspostavila populacije širom Europe. Dobro podnosi veliki raspon temperatura i nisku količinu kisika u vodi zbog čega naseljava raznolika slatkovodna staništa. Pri razmnožavanju mužjak iskopa mrijesne jamice u pijesku ili šljunku u koje ženka odlaže jaja. Mužjak čuva gnijezdo do izlijeganja ličinki, što pospješuje preživljavanje mladih i čini sunčanicu konkurentnijom u odnosu na zavičajne vrste riba. Svejed je koji se najčešće hrani beskralježnjacima, a jede i riblju ikru i mlađ.

meduza 'Morski orah' Opasni predator nalik meduzi postao prijetnja u Jadranu

Hrastova mrežasta stjenica

(Corythuca arcuata)

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a pretpostavlja se da je u Europu unesena 2000. sa sadnicama hrasta. U nas je prvi put zabilježena 2013., u šumama hrasta lužnjaka i kitnjaka u istočnoj Hrvatskoj. Hrani se isisavanjem staničnih biljnih tekućina iz listova što uzrokuje njihovo preuranjeno opadanje. Budući da hrastova mrežasta stjenica stvara puno potomstva i ima više generacija godišnje, dodatno je povećan intenzitet njezinih napada. Napadnuta stabla gube vitalnost i smanjuju se općekorisne funkcije napadnutih šuma (pročišćavanje zraka, vezivanje ugljikova dioksida) što ima negativan utjecaj na opstanak šuma hrasta koje imaju veliku ekološku i ekonomsku važnost.

Ambrozija

(Ambrosia artemisiifolia L.)

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike, a u Europu je unesena nenamjerno, sa sjemenkama crvene djeteline i žitarica, sredinom 19. st. Nakon toga se proširila gotovo cijelom Europom, a u Hrvatskoj je prvi put zabilježena 1941. Danas je široko rasprostranjena, posebno u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj. Najčešće se pojavljuje na zapuštenim površinama i ruderalnim staništima, zbog čega je bitno održavanje obradivih i zelenih površina i njihovih rubova. Najvažniji utjecaj ambrozije je na zdravlje ljudi – njezina peludna zrnca izazivaju snažne alergijske reakcije kod osjetljivih osoba. Kako bi se upozorila javnost na problem ambrozije, svake se godine na prvu ljetnu subotu obilježava Međunarodni dan borbe protiv ambrozije.

Ambrozija | Autor : Ivica Galovic/PIXSELL Foto: Ivica Galovic/PIXSELL

Raznolisni krocanj

(Myriophyllum heterophyllum Michx.)

Vodena je biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike. Danas je u Europi prisutan u nekoliko zemalja, uključujući i Hrvatsku, gdje je zabilježen na otoku Krku i u dolini rijeke Neretve. Često se koristio kao akvarijska biljka sve dok nije uvršten na popis EU, kada je njegovo korištenje u EU postalo zabranjeno. Svojim gustim rastom smanjuje količinu svjetlosti i kisika tamo gdje se pojavljuje (u kanalima, sporim rijekama, jezerima) te istiskuje ostale zavičajne vodene vrste.

Pajasen

(Ailanthus altissima /Mill./ Swingle)

Listopadno je stablo velikih sastavljenih listova, porijeklom iz Sjeverne Amerike. U Europu je unesen kao ukrasna biljka sredinom 18. st., a u Hrvatskoj zabilježen krajem 19. st. Kad se jednom pojavi na nekom mjestu, teško ga se “riješiti” pa se ne bi smio saditi. Brojnim sjemenkama širi se na veće udaljenosti, a u blizini matičnog stabla pojavljuju se izdanci iz korjenova sustava. Izrazito je otporan pa raste na različitim staništima, a spojevima koje izlučuje negativno utječe na ostale biljke.

alge pridošlice Invazivne vrste spas su za ekosustave

Amorfa, čivitnjača

(Amorpha fruticosa L.)

Listopadni je grm koji je iz Sjeverne Amerike u Europu unesen u 18. st. kao korisna biljka – za ukras, smirivanje erozije tla, proizvodnju meda. Zbog toga je unesena i u Hrvatsku, gdje se danas izrazito proširila, posebno u nizinskom kontinentalnom području. Raste brzo, zbog čega negativno utječe na obnovu šuma, i u izrazito gustim sklopovima, čime smanjuje ukupnu bioraznolikost “zaposjednutih” područja. Učinkovita borba protiv amorfe uključuje stalno održavanje travnjačkih površina košnjom ili ispašom.

Sabljasti karpobrot

(Carpobrotus acinaciformis L. Bolus)

Višegodišnja je puzava biljka porijeklom iz Južne Afrike. U Europu je unesen kao ukrasna biljka, nakon čega se proširio cijelom mediteranskom i atlantskom obalom. Zbog njegove invazivnosti ne bi ga se uopće smjelo saditi, a sa zasađenih površina trebalo bi ga ukloniti. 

Pogledajte i video: 10 najugroženijih životinjskih vrsta

[video: 27697 / ]

 

ccc
Pogledajte kako smo našu pobjednicu uz CCC Shoes and Bags brend pretvorili u trendi mamu

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar zrakomlat59
    zrakomlat59:

    Zbog čega je poskok zaštićen. Jeli netko pitao seljake s tih područja što treba zaštititi. Lako je iz Zagreba štititi poskoka.