Sutra se održava dugo pripremani referendum o budućnosti Škotske. Ako se većina birača odluči za neovisnost, neće to biti samo odvajanje dijela zemlje nego i kraj britanske države kakvu smo dosad poznavali. Škotska i Engleska (zajedno s Walesom) imaju zajedničkog monarha od 1603. Tek stotinu godina kasnije, 1707., personalna će unija prerasti u realnu uniju, odnosno Veliku Britaniju sa zajedničkim parlamentom. Većina „za“ na referendumu značila bi stoga ne samo neovisnost za Škotsku nego i dokidanje sâme Velike Britanije.
Visoki troškovi ‘razvoda’
Pobornici neovisnosti, predvođeni Škotskom nacionalnom strankom (SNP) i škotskim premijerom Alexom Salmondom, kao prednosti samostalnosti ističu snažniju socijalnu državu, slobodno raspolaganje naftnim bogatstvima u Sjevernom moru i odlazak pomorskog raketnog sustava obrane Trident s nuklearnim bojevim glavama. SNP gaji viziju neovisne Škotske po uzoru na skandinavske zemlje (posebice Norvešku) koje odlikuje razgranat sustav socijalnih transfera i visoka razina brige za okoliš. Zagovornici ostanka u zajedničkoj državi ističu visoke troškove „razvoda“, kao i financijsku i fiskalnu stabilnost koju pružaju zajednički bankarski sustav i zajednička valuta. Stranke koje stoje iza opcije „protiv“ (vladajući konzervativci i Liberalni demokrati te oporbeni Laburisti) upozoravaju i na mnoga pitanja na koja SNP nije ponudio jasan odgovor. Osim pitanja funte sjeverno od rijeke Tweed, nije jasno bi li Škotska zadržala kraljicu (poput Kanade, Australije i Novog Zelanda) ili bi pak postala republikom. Naposljetku, neizvjestan je budući postupak škotskog priključenja EU i NATO-u.
Odcjepljenje Škotske ne bi dovelo samo u pitanje budućnost ostatka Britanije nego bi i prouzročilo mnoge dvojbe u međunarodnim odnosima. Kako navodi recentna analiza Chatham Housea, škotska neovisnost stavila bi pod upitnik stabilnost Ujedinjenog Kraljevstva kao ključnog sigurnosnog partnera unutar NATO-a i EU, a osnivanje škotskih oružanih snaga stavilo bi novi i neizvjestan teret na obrambeni proračun preostatka Britanije. Svi međunarodni ugovori u kojima je Ujedinjeno Kraljevstvo potpisnik mogli bi biti dovedeni u pitanje. Škotski referendum poprilično je promašeno uspoređivati s hrvatskim i slovenskim referendumima 1991. i crnogorskim 2006. Naime, za razliku od relativno recentnih političkih zajednica, koje su nastale u 20. stoljeću i koje su se raspale u 20., odnosno 21. stoljeću, državno zajedništvo Škota i Engleza seže još u predmoderno i prednacionalno doba te ga je prikladnije uspoređivati s nekadašnjim Hrvatsko-Ugarskim Kraljevstvom. Za razliku od raspada socijalističkih autoritarnih poredaka 1990-ih godina, ovdje se radi o pokušaju odcjepljenja unutar liberalne demokracije.
Slijede ustavne reforme
Istraživanja javnog mnijenja upućuju na vrlo izjednačenu potporu opcija „za“ i „protiv“. Većina se analitičara slaže s prognozom da će na referendumu ipak pobijediti unionisti. Ako referendum i ne uspije, on će zasigurno potaknuti ustavne reforme koje će rezultirati bilo daljnjim jačanjem škotske autonomije (asimetrični federalizam) ili pak jačanjem autonomije svih sastavnica Ujedinjenog Kraljevstva (federalizacija monarhije).
>> ‘Pred nama Škotima dva su najdulja dana u našim životima’
>> Škotski nacionalisti tvrde da će Škotska, zahvaljujući nafti, biti poput Norveške
>> Katolici za nezavisnu Škotsku, protestanti za Britaniju
Čini se da ovu anketu sa rezultatom 50%:50% provodi ista agencija koja provodi ankete popularnosti stranaka i političara u Hrvatskoj. A iz iste kuhinje su i zloguke prognoze o propasti Škotske ako se odvoji. Niti u bivšoj SFRJ nisu propali oni koji su se odvojili nego oni koji su ugnjetavali druge.Tako će biti i na otoku - Engleskoj se pišu crni dani! Živjela neovisna Škotska! Živio bratski škotski narod! Živjela "hrabra srca"!