Jere Hribar osvojio je tri medalje na europskom plivačkom prvenstvu u malim bazenima koje je održano u Poljskoj. Bio je član brončane štafete Hrvatske na 4x50 metara slobodno, osvojio je srebro na 100 m slobodno te zlato na 50 metara slobodno. Nastavi li ovim tempom, vrlo brzo će po broju medalja dostići Miloša Miloševića i Gordana Kožulja, koji su ih osvojili po sedam na velikim plivačkim natjecanjima. Broj medalja Duje Draganje teško će moći dostići, ali nije ni nemoguće. Naime, Draganja u svojoj kolekciji ima nevjerojatnih 17 medalja. Ali se Jere barem izjednačio s Draganjom po broju osvojenih medalja na jednome natjecanju. Naime, Draganja je na Europskom prvenstvu u Istanbulu 2009. također osvojio tri medalje, jednu zlatnu i dvije srebrne.
Šime će igrati u Hajduku
– Još uvijek sam pod dojmom zlatne medalje. Ne, nisam očekivao zlato, ali sam očekivao medalju. Vjerojatno ću za nekoliko dana doći k sebi i shvatiti kakav sam pothvat napravio. Uoči prvenstva nije mi bilo u mislima ni približno da ću osvojiti tri medalje. Nadao sam se toj jednoj na 50 metara slobodno. Dobro, znao sam da imamo dobru, brzu štafetu, ali i tu smo iznenadili. Došao sam na Europsko prvenstvo u dobroj formi, sjajno sam trenirao u Americi i rezultati su vidljivi.
Jeste li imali podršku obitelji u Lublinu?
– Samo je tata došao. Ostatak obitelji bio je spriječen. Inače, mama ionako nikad ne gleda moje nastupe uživo tako da ona i nije planirala dolaziti.
Sve su tri sestre i mlađi brat u sportu?
– Istina. Najstarija sestra Kate također se bavi plivanjem. Luce igra badminton, a Mare trenira odbojku. Brat Šime naravno trenira i igra nogomet u klubu Adriatic. Posljednji put kad sam bio doma, u Splitu, gledao sam ga na dvije utakmice.Vjerujem da će jednog dana zaigrati za Hajduk, klub za koji, naravno, navijam srcem i dušom.
I dok se ostatak hrvatske plivačke reprezentacije vratio u Zagreb, vi ste produžili u Ameriku?
– Nažalost, Božić i Novu godinu dočekat ću u SAD-u. Razlog su ispiti, sad moram jako zapeti, moram dobro zagrijati stolicu i dobro naučiti za četiri ispita koja me čekaju do kraja godine. Dva su ispita iz financija, dva iz računovodstva. Puno brojki, ali što se može. Pokušao sam nešto malo učiti i u Lublinu kad sam imao nekoliko sati slobodno.
Koji su ciljevi u 2026. godini?
– Što bolji rezultati na Svjetskom prvenstvu u malim bazenima koje će se održati u Pekingu.
Do Olimpijskih igara u Los Angelesu 2028. godine ima još puno vremena, izrazili ste želju tamo osvojiti medalju?
– Da, puno je vremena do tada, objektivno bit će to teško, ali 2032. godine bi se to moglo dogoditi. Još sam mlad, tek mi je 21 godina.
Jeste se već natjecali u Los Angelesu?
– Ne, nisam imao priliku, to je na posve drugoj strani SAD-a. Kao pripreme za Olimpijske igre plivačka natjecanja održavat će se na jednome stadionu za američki nogomet. Bit će to rekordan broj gledatelja na plivačkom natjecanju. Naravno da bih volio biti dio te priče, iskusiti to novo iskustvo.
Gledate li u Americi i neke druge sportove?
– O da, volim gledati NBA utakmice, američki nogomet, čak i bejzbol.
Planirate li gledati Svjetsko nogometno prvenstvo iduće godine?
– Naravno. Samo sam čekao ždrijeb i gradove u kojima će Hrvatska igrati. Poklopilo se da ću ići u Dallas, te ću tamo pogledati susret između Hrvatske i Engleske. Toronto i Philadelphia su mi ipak jako daleko.
U plivanju ste završili sasvim slučajno?
– Zbog ozljede koja me privremeno udaljila od drugih sportskih aktivnosti, tata Lovro često me vodio na bazen kao oblik rehabilitacije i rekreacije. Gledajući s tribina drugu djecu kako marljivo treniraju, prateći linije na dnu bazena u ritmičnim zaveslajima, u meni se probudila znatiželja. Jednog dana ta je znatiželja prerasla u želju. Pitao sam oca mogu li se pridružiti treninzima. Već sljedećeg dana bio sam u vodi.
Imam najmodernije uvjete
Nakon Europskog juniorskog prvenstva u Rimu, gdje ste imali zapažene nastupe, na stol su počele stizati ponude američkih sveučilišta?
– Nakon dugo razmišljanja i razgovora s roditeljima odluka je pala na sveučilište Louisiana, gdje sam u jesen 2022. godine postao dio prestižnog plivačkog tima LSU Tigers. Kada sam tamo došao, nisam mogao vjerovati kakve sve uvjete imaju plivači. Mislio sam da su to bile samo priče za laku noć. Pa imamo uvjete kakve imaju najbolji svjetski nogometaši. Ništa nam nedostaje. Imamo najmoderniju tehnologija i pristup opremi koja u Hrvatskoj često nije dostupna. Ovdje treniram s rekvizitima koje u Hrvatskoj nisam imao prilike ni vidjeti – kazuje Jere.
Nedostaje li van Split?
– Da, jako puno mi nedostaje dom, obitelj, prijatelji i onaj jedinstveni mediteranski duh mog grada. Najviše od svega, nedostaje mi mamina kuhinja – zaključio je Hribar.
Otvori KEKS Pay
