Jedina kaciga koju bi žena trebala nositi ona je u frizerskom salonu – rekao je jednom direktor utrke Velike nagrade Francuske Mariji Teresi de Filippis prvoj ženi koja se utrkivala u formuli 1... I tako, zbog takvih ograničenih mozgova, zarobljenih u nekom svom vremenu, nije smjela nastupati na toj utrci iako je pokazala da može jer 1958. godine prije Francuske vozila je VN Belgije.
Danas bismo se svi na takvo nešto nasmijali ili bismo barem trebali jer baš kada pomislite da postoje granice ljudske gluposti dogodi se tako nešto. No i sada su rijetke žene koje bi mogle napraviti sličnu stvar, žene koje bi sjele u bolid formule 1 i vozile ravnopravno s Hamiltonom i ostatkom elitne ekipe. Naravno, takva ideja kao da je i danas pomalo apstraktna, gotovo 60 godina nakon cijele priče.
Žena mora raditi više
Možda su tu ponovno upleteni neki “zarobljenici u vremenu”, a možda je riječ samo o strahu od novog jer ništa slično u novije vrijeme još se nije dogodilo.
– Jedan je od glavnih problema taj što mlade djevojke nemaju nikoga u koga bi se mogle ugledati, u kome bi vidjele idola odrastajući, dok dječaci rastu i žele biti Sebastian Vettel – objasnila je u jednom intervjuu za BBC Susie Wolff, nekadašnja razvojna vozačica momčadi Williamsa.
No, da bi uzor postojao, na gridu bi morale biti i žene, ali one rijetko dobiju šansu, a kada je i dobiju, dodatni naglasak na njihovu postignuću povukao bi za sobom i dodatni pritisak.
– Biti žena u muškom sportu ponekad je jako teško. Moraš raditi više. Brinem li se za ono što muškarci govore na stazi – uopće ne. Uvijek govorim da se utrkujem za sebe jer to volim, ne utrkujem se da bih dokazala koliko dobra može biti žena protiv muškaraca na stazi – govori Wolff.
– Mnogi vjeruju da žene nemaju snage da se nose sa zahtjevima ovog sporta. Mi možda i imamo 30 posto manje mišića pa moramo naporno raditi, no nema razloga zašto se žene ne bi mogle dovoljno dobro snaći u F1 bolidu – rekla je.
I baš zbog toga stvari se konačno možda počnu mijenjati. Naime, čelnici svjetske automobilističke organizacije (FIA) žele ženama omogućiti da se lakše probiju do vrha autoutrka. Plan je da se za dvije godine pokrene isključivo žensko automobilističko natjecanje. Ukupno bi se vozilo šest utrka, pet u Europi i jedna u Americi. Pobjednica bi za nagradu dobila testnu vožnju u pravom F1 bolidu kako bi mogla šefovima momčadi pokazati je li spremna za pravu stvar.
Bila bi to dobra prilika za sve one vozačice koje ne žele prihvatiti nametnutu činjenicu da je formula 1 “muški sport” jer to ne bi trebala biti istina. Samo zato što žene poslije utrke na sebe mogu navući haljinu i štikle ne znači da za vrijeme nje ne znaju okretati volan, razmišljati, prestizati ili agresivno ulaziti u zavoj. Bilo je vozačica u povijesti koje su utabale put ovim budućima. Doduše, napravile su tek dječje korake u cijeloj priči, ali barem nisu samo sjedile pokraj staze.
Nisu prolazile kvalifikacije
Nakon pionirke Marije Terese de Filippisi trebalo je 15 godina prije nego što je druga vozačica, Lella Lombardi, došla na stazu. Natjecala se tri sezone (od 1974. do 1976.). Odvozila je 17 utrka, a najbolja joj je bila ona na Velikoj nagradi Španjolske.
Tada je nastavila povijest kao jedina žena koja je osvojila bod u prvenstvu formule 1. Bilo je to 1975. godine, završila je šesta, a umirovila se godinu dana kasnije. Od tada se nijedna žena nije uspjela kvalificirati za neku Grand-prix utrku formule 1, a i one koje su probale – nisu uspjele. Tako je 1976. i Britanka Divina Galica pokušala dobiti svoje mjesto na VN Velike Britanije, a to je bila i jedina utrka za koju su se pokušale kvalificirati dvije žene (Galica i Lombardi), ali ni jedna ni druga nisu se proslavile. Kasnije to nije pošlo za rukom ni Desiré Wilson. Ona se 1980. također pokušala kvalificirati za VN Velike Britanije, ali bezuspješno. Posljednja žena koja je imala slične ambicije bila je Giovanna Amati. Pokušala se Talijanka 1992. kvalificirati na tri utrke, ali nije uspjela doći ni do jedne. No, po svemu sudeći, vozačice bi konačno mogle doći na svoje kad bi koncept natjecanja u ženskoj formuli 1 zaživio.
Nije to neka revolucionarna ideja. Sličnu je prije nekoliko godina imao i nekadašnji čelnik formule 1 Bernie Ecclestone koji je zagovarao ideju prvenstva vozačica koje bi se natjecale u Grand-prix vikendima, ali projekt ipak nije zaživio. Možda se sada svi uspiju usuglasiti i dati vozačicama priliku da se izbore za svoje mjesto na gridu.
Ja bi im dozvolio i jednu i drugu opciju. i formulu za zene i da se trkaju sa muskarcima. Pa tko voli nek izvoli.