U tišini i dostojanstvu, na opatijskom gradskom groblju, teniska je obitelj ispratila jednog od svojih najvećih članova. Nikola "Niki" Pilić, legendarni igrač, vizionarski trener i mentor generacijama tenisača, preminuo je u 87. godini, a njegov posljednji ispraćaj okupio je one čije je živote i karijere duboko obilježio. U uskom krugu obitelji, uz suprugu Milicu Miju Adamović, te najbližih prijatelja, od Pilića su se oprostila i neka od najvećih imena svjetskog tenisa. Među njima su bili Novak Đoković, Mario Ančić i Ivan Ljubičić, a vijenac je poslao i Boba Živojinović, svjedočeći o poštovanju koje je Pilić uživao diljem regije i svijeta. Atmosfera je bila ispunjena tugom, ali i dubokim poštovanjem prema čovjeku koji je tenisu dao sve, a Opatiju, u kojoj je vodio svoju akademiju, desetljećima zvao svojim domom.
Posebno emotivan bio je oproštaj Novaka Đokovića, koji je Pilića često nazivao svojim "teniskim ocem". Vidno potresen, Đoković je održao dirljiv govor u kojem se prisjetio svojih početaka, kada ga je kao 12-godišnjaka Jelena Genčić poslala u Pilićevu akademiju u München. Upravo je ondje, pod Pilićevim budnim okom, mladi Đoković dobio temelje koji su ga kasnije oblikovali u jednog od najvećih tenisača svih vremena. Njihova veza nadilazila je odnos trenera i učenika; Pilić mu je bio mentor, zaštitnik i drugi otac, a Đoković se od njega oprostio i emotivnom porukom na društvenim mrežama, zahvalivši mu na svemu što ga je naučio o tenisu i životu.
Uz Đokovića, od svog mentora i izbornika oprostio se i Mario Ančić. Njegov je govor također bio prožet emocijama, prisjećajući se dana kada je Pilić vodio hrvatsku reprezentaciju do povijesnog trijumfa u Davis Cupu 2005. godine. Taj je naslov, osvojen u Bratislavi, bio kruna Pilićeve trenerske karijere s Hrvatskom, a Ančić i Ivan Ljubičić bili su ključni igrači te zlatne generacije. Pilićeva vjera u njih i strateška genijalnost vodili su ih od trećeg razreda natjecanja do pobjede nad velesilama poput SAD-a i Rusije, a Ančićeve riječi na ispraćaju bile su zahvala za to nezaboravno putovanje i neizbrisiv trag koji je Pilić ostavio na hrvatskom tenisu.
Pilićev utjecaj bio je golem i sezao je daleko izvan granica Hrvatske i Srbije. Njegov legat nije samo u trofejima, već u igračima koje je stvorio. Kroz njegovu akademiju i pod njegovim vodstvom stasali su velikani poput Gorana Ivaniševića, kojeg je savjetima pratio i tijekom čudesnog osvajanja Wimbledona 2001., te njemačkih zvijezda Borisa Beckera i Michaela Sticha. Upravo je Pilić uspio pomiriti Beckera i Sticha te ih odvesti do zlatne olimpijske medalje u Barceloni 1992. godine. Ostaje upisan u povijest kao jedini izbornik koji je osvojio Davis Cup s tri različite reprezentacije – Njemačkom (triput), Hrvatskom (2005.) i Srbijom (2010.), što svjedoči o njegovoj jedinstvenoj sposobnosti da prepozna i razvije talent.
Prije nego što je postao trenerski mag, Nikola Pilić, rođen u Splitu 1939. godine, imao je iznimno uspješnu igračku karijeru. Stasao na legendarnim zemljanim terenima na Firulama, bio je peterostruki prvak Jugoslavije, a na svjetskoj sceni ostvario je goleme uspjehe. Godine 1973. igrao je finale Roland Garrosa, gdje je izgubio od Iliea Nastasea, a tri godine ranije, 1970., osvojio je US Open u parovima s Francuzom Pierreom Barthesom, pobijedivši u finalu legendarne Australce Roya Emersona i Roda Lavera. Igrao je i finale parova u Wimbledonu 1962. godine. Njegova igračka karijera bila je temelj za duboko razumijevanje tenisa koje je kasnije prenosio na svoje učenike.
Za svoja postignuća primio je brojna priznanja, uključujući nagradu za životno djelo Hrvatskog teniskog saveza 2019. godine, Zlatnu medalju za zasluge u Srbiji 2020. te najveće državno sportsko priznanje u Hrvatskoj, nagradu "Franjo Bučar" za životno djelo 2023. godine. Posljednjih četrnaest godina života posvetio je radu u Teniskom klubu Opatija, gdje je nesebično dijelio svoje ogromno znanje i iskustvo, ostavivši trajan pečat u gradu koji ga je ispratio na vječni počinak. Odlaskom Nikole Pilića teniski je svijet izgubio jednog od posljednjih velikana, vizionara čiji će utjecaj živjeti kroz generacije igrača koje je stvorio.
Počivao u miru šjor Niko!