Mark Viduka, jedan od najboljih australskih nogometaša svih vremena, stigao je u Zagreb 1995. godine na osobni poziv tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ono što je trebalo biti ostvarenje sna za mladića hrvatskih korijena, ubrzo se pretvorilo u noćnu moru. Kako je Tuđmanova popularnost u zemlji slabila, Viduka je, kao osoba neraskidivo povezana s njim, postao meta napada. "Imao bih svoje navijače i navijače protivničke momčadi kako mi pjevaju uvrede i prije nego što sam počeo igrati", ispričao je Viduka. "Zabio sam u derbiju u Splitu, a moji su me navijači vrijeđali. Mislio sam si: 'Ovo nema nikakve veze s nogometom'." Situacija je eskalirala do te mjere da su ga ljudi na ulici vrijeđali, pa čak i pljuvali, zbog čega je jedva izlazio iz kuće.
Psihološki pritisak postao je neizdrživ. Kao mladi sportaš, našao se u unakrsnoj vatri domaće politike u osjetljivom razdoblju hrvatske tranzicije. "Osjećao sam se iscrpljeno. Iscrpljen od svakodnevnih napada ljudi na ulici. Nisam se znao nositi s tim", priznao je Viduka u potresnoj ispovijesti. Ta je situacija, kako kaže, bila toliko teška da je ozbiljno razmišljao o najgorem scenariju za svakog sportaša – prekidu karijere. "To me moglo uništiti. Mogao sam prestati igrati. Nikad nisam mogao zamisliti takvo što u nogometu", dodao je, opisujući dubinu očaja s kojim se suočavao.
Srećom po nogometni svijet, nije odustao. Spas je pronašao 1998. godine u Celticu, a zatim je za tada velikih 6 milijuna funti prešao u Leeds, gdje je stekao status klupske legende. U svojoj prvoj sezoni za engleski klub zabio je impresivna 22 gola, a navijači ga i danas pamte po nevjerojatnoj utakmici protiv Liverpoola kada je postigao sva četiri pogotka u povijesnoj pobjedi 4:3. Njegovi uspjesi u Premier ligi i Ligi prvaka bili su najbolji dokaz kakvog bi igrača svijet izgubio da je Viduka tada u Zagrebu pokleknuo pod pritiskom koji nije imao veze sa sportom.
Ironično, Viduka se nakon završetka bogate karijere skrasio upravo u Zagrebu, gradu u kojem je proživio svoje najteže profesionalne trenutke. Danas, daleko od svjetala reflektora, vodi potpuno drugačiji, miran život. Sa suprugom je u podsljemenskoj zoni otvorio kafić "Non Plus Ultra", koji je postao njegovo utočište. Nikada nije volio slavu i lažni sjaj koji okružuje profesionalni nogomet. "Nisam bio opsjednut slavom. Nisam je volio, a ne volim je ni danas. Nisam bio opsjednut novcem, on je došao kao nusprodukt", objasnio je, potvrđujući percepciju o sebi kao o skromnom čovjeku koji se uvijek klonio glamura.
U njegovom kafiću redoviti je gost i teniski velikan Goran Ivanišević, a Viduka u šali kaže kako mu je jedini pritisak danas "skuhati dobru kavu za goste". Iako je u Zagrebu doživio teška iskustva, ističe da se zaljubio u hrvatski način života i zato se odlučio vratiti. U velikom intervjuu za The Guardian otkrio je i svoju drugu, manje poznatu strast – sviranje gitare. Ponekad zasvira s bendom svog sina u podrumu, na užas susjeda. Nekadašnja nemilosrdna "devetka", bivša nogometna zvijezda danas je najsretnija u ulozi oca i supruga, daleko od pritiska i politike koja ga je umalo koštala karijere.
To je ta tolerantna zagrebacka ljevica.