Slavni vatreni Robert Jarni bio je najznamenitiji hrvatski nogometaš u Betisu, nakon njega Nenad Bjelica i Marko Babić, ali malo će se tko sjetiti imena prvoga našega igrača u ovom uglednom španjolskom klubu. Zvjezdan Ljubobratović danas je 54-godišnjak, rođen je u Bjelovaru i ubraja se u najveće nogometaše koji su ikada zaigrali za NK Bjelovar. Taj Zvjezdan Ljubobratović, zvani Zeka, nekada munjevit i neumoljiv napadač, 1992. godine – kada je žario i palio drugom hrvatskom ligom – preselio je izravno iz Bjelovara u Betis, u redove tadašnjeg španjolskog drugoligaša. Nevjerojatna je ta Ljubobratovićeva priča...
- Živim u Bjelovaru, bavim se ugostiteljstvom, a nisam znao da sam baš bio prvi hrvatski nogometaš u Betisu – kazao nam je Ljubobratović, pa pojasnio okolnosti svoga transfera u Španjolsku.
- Dogodilo se to sasvim slučajno. Moj menadžer bio je Miodrag Kustudić, koji je živio u Španjolskoj, a u tom trenutku bio sam prvi strijelac Druge lige, mislim da sam bio zabio 18 golova u 11 utakmica. Kustudić je bio doveo direktora Betisa u Hrvatsku i išli su skupa gledati utakmicu Osijek – Dinamo, jer je Betis bio zainteresiran za Vlaovića i Cvitanovića. Ta utakmica bila je završila 0:0, pa je na povratku u Zagreb Kustudić predložio Španjolcu: 'Ajmo mi u Bjelovar na utakmicu, imam tu jednoga zanimljivoga igrača'. Mi smo igrali protiv osječke Olimpije, zabio sam im dva gola, i čovjek iz Betisa kazao je: 'Hoću njega!'. I tako sam završio u Španjolskoj, umjesto u Rijeci – jer je Zoran Ban bio otišao u Juventus, pa su mene željeli kao zamjenu za njega.
I, kako ste doživjeli odlazak u tako veliki klub?
- Ma bila je to bajka! Dolazite na stadion od pedeset tisuća ljudi; bez obzira što je Betis bio u drugoj ligi, stadion je uvijek bio rasprodan. Betis je radnički klub, a Sevilla nekako više umjetni; tamo kažu – kada se dijete rodi, ono odmah navija za Betis, dok navijač Seville tek treba postati. Trener mi je bio Argentinac Jorge d'Allessandro – prisjeća se Ljubobratović.
Zanimljivo, 11. prosinca 2022. godine španjolska web stranica Historia Real Betis objavila je tekstić u kojemu je navedeno 'kako je točno prije 30 godina za Betis potpisao 'Zvejdak Ljubobratovic'.
- Oni jako drže do svih svojih bivših igrača, kao i na primjer Maribor. Kada su u Europskoj ligi igrali Maribor – Rubin Kazan, moja dva bivša kluba, bio sam pozvan kao njihov gost, a bio je i objavljen i članak o meni kao igraču koji je igrao za oba kluba.
Kako ste se snašli u Betisu, je li vam problem predstavljala jezična barijera?
- Brzo sam bio naučio španjolski, za dva mjeseca već sam razumio što mi govore i znao sam im odgovoriti. Mnogi su se tome bili čudili. Za Betis sam odigrao ukupno samo pet utakmica, i zbog tako maloga broja nastupa sam bio i otišao iz kluba. Tada su mogla istodobno nastupati samo trojica stranaca, a bilo nas je deset. Bio sam među najmlađima. Bio sam potpisao na četiri i pol godine, kao budućnost Betisa, ali kada sam toliko često bio na tribini, nazvao sam menadžera i tražio promjenu kluba. Jer sam želio igrati, i da, otići iz tog raja. Bio sam u pregovorima s Herculesom iz Alicantea, nisu još imali tada niti jednoga stranca, i sve je već bilo riješeno, no pojavila se komplikacija oko financija i tu je sve stalo. Umjesto u Herculesu završio sam u Pazinki, kod Luke Bonačića – ističe Ljubobratović.
Jeste li zabili koji gol za Betis?
- Nisam. Znate, kada igraš u kontinuitetu, onda za napadača uvijek ima golova. A kada igraš, pa ne igraš, onda si malo nezadovoljan, i onda od silne želje taj gol nikako da se dogodi.
U Betisu ste svlačionicu dijelili s famoznim Bugarinom, pokojnim Trifonom Ivanovom, svojedobno proglašenim najružnijim nogometašem na svijetu.
- Trifon je prema meni bio odličan, no nismo se pretjerano družili. Moje društvo bio je Angel Cuellar, kasnije igrač Barcelone, te još jedan Španjolac, Loreto. Moram istaknuti i kako mi je puno pomagao i Rafael Gordillo, legenda Real Madrida. On mi je kazao kako se u Realu bio sprijateljio s Milanom Jankovićem, imao je simpatije prema meni kao igraču iz Jugoslavije - oni su nas tamo još uvijek svrstavali - pa me uvijek pozivao ako je bila kakva fešta. A po čemu pamtim Ivanova? Bio je britak igrač, imao je svoje JA, davao je 200 posto na terenu, ali gotovo nije uopće trenirao. Od silne žustrine dobivao je puno udaraca i stalno je bio ozlijeđen, pa je do četvrtka bio na masažama i tretmanima, što su mu suigrači znali zamjerati. A Bugarin je došao na trening dan prije utakmice, i onda je u utakmici opet bio najbolji – naglasio je Ljubobratović.
Jeste li nakon odlaska iz Betisa ikada bili na njegovom stadionu?
- Jesam, kako ne! Imam tamo dosta prijatelja, znao sam tamo biti za novu godinu, bio sam na derbijima Betis – Sevilla još kada je Šuker igrao, bio sam i na susretu Sevilla – Maribor – zaključio je Zvjezdan Ljubobratović.
Otvori KEKS Pay
