Jedan od tužnih sportskih primjera u Hrvatskoj zasigurno je zaboravljeni Franjo Opačak, koji je osvojio zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu u tekvondou prije skoro 15 godina u Umagu, a potom nestao iz javnosti i sporta. Opačak je rođen u Zenici, odrastao je bez majke, uz oca tiranina o kojemu ne želi govoriti, pa je pobjegao od kuće te živio po skloništima za beskućnike u Rijeci i Zadru, nakon kraćeg boravka u unajmljenim stanovima.
U zimu 2012. godine našao se u prihvatilištu za beskućnike u Slavonskom Brodu dok je imao tek 20 godina. U svijet borilačkih sportova Franjo je ušao kada mu je bilo osam godina. Pokazao se iznimno talentiran i ubrzo je stigao do crnog pojasa, a treneri koji su ga vodili kažu da mu se u njegovoj kategoriji do 63 kg nitko ne može suprotstaviti, što je dokazao osvajanjem gomile medalja, no to nije bilo dosta da osigura dostojan život.
– Razočaran sam, ne mogu vjerovati da sedam uzastopnih naslova prvaka Hrvatske i sva ova silna odličja koja sam osvojio ništa ne znače. Većinu sam tih odličja pobacao jer je očito da ne vrijede apsolutno ništa. Nažalost, nijedan od dva sporta kojima sam se bavio nije olimpijski i tu onda nema nikakvog novca – rekao je Opačak koji je osvajao naslove državnog prvaka i u kickboksu.
Vrsta taekwondoa, kojom se bavio Opačak, drukčija je od one olimpijske, tako da se uz veliki nedostatak novca morao snalaziti kako je znao, često bez hrane, a njegove brige bile su drukčije od briga njegovih vršnjaka.
– Dok drugi nakon treninga razmišljaju o djevojkama i izlascima, ja se brinem što ću pojesti i gdje ću prespavati. Odlučio sam okrenuti novu životnu stranicu i pokušati pronaći neki posao. Ganut sam ljubaznošću ljudi iz Crvenoga križa koji su me odlično primili, volio bih volontirati kod njih i razvoziti ručkove starima i nemoćnima – rekao je Opačak.
Priča mladog Opačka izazvala je veliki interes u javnosti, bilo je ljudi koji su se ponudili pomoći Hrvatu koji se našao u životnim neprilikama, no njegova reakcija sve je iznenadila. Franji nije odgovarala pozornost medija pa je na vlastiti zahtjev privremeno bio izmješten u jednu obitelj koja mu je ponudila udomiteljstvo.
– Franjo je zahvalan svima koji su mu ponudili pomoć, ali on tu pomoć nije tražio jer smatra da u skloništu ima desetak starih i nemoćnih ljudi kojima je ona puno potrebnija nego njemu. Unatoč teškim uvjetima, izrastao je u zdravu i inteligentnu osobu i izmještanjem iz skloništa željeli smo mu sačuvati ljudskog dostojanstvo. On je mlad i sposoban i želi se brinuti sam o sebi, raditi i živjeti od svog rada. Nažalost, među ljudima koji su zvali bilo je onih koji su kazali da su mu voljni pomoći u traženju posla, ali ne i nekih konkretnih ponuda – rekao je tada Grgić iz brodskog društva Crvenog križa.
Otvori KEKS Pay
Te 2012 godine je došao ledeni val iz Sibira i nekih 3 tjedna je stvatno bilo toliko hladno, kao nikad poslije toga čega se sjećam i dan danas. Samo ne znam čemu recikliranje starih članaka, ako nema novih informacija o mladiću?