Neki će reći da ono što je bilo prije 20 ili 10 godina u životu jedne reprezentacije ne bi smjelo utjecati na ono što će se dogoditi u sadašnjosti. No, u slučaju dometa naše nacionalne vrste tradicija kao da je imala udjela.
I na ovom Prvenstvu Europe potvrdilo se da je za barakude Beograd ukleti grad. Tako je bilo 2006. s genijalnim Ratkom Rudićem (sedmi), a tako se nastavilo i s njegovim nasljednikom (i učenikom) Ivicom Tuckom. Najprije u olimpijskoj 2016. godini (sedmi) a potom i, evo sada, u 2026. godini (šesti).
Godine 2006. smo u skupini od šest reprezentacija bili tek peti, ali smo se preko Slovačke, Rusije i Njemačke probili do sedmog mjesta, a deset godina kasnije smo izgubili od Mađarske u četvrtfinalu. Ovaj put smo pak izgubili sve tri utakmice s reprezentacijama iz gornjeg svjetskog doma (Grčka, Italija, Španjolska).
S druge strane, domaćin na krilima glasne publike, ali i tradicionalnog sudačkog "povjetarca", uvijek uspijeva ući među četiri. A u slučaju 2006. i 2016. Srbija je bila i prvak Europe. Doduše, imala je reprezentacija aktualnih olimpijskih pobjednika trogodišnju post, od 2021. do 2024. pa nije da i nas treba brinuti što smo dva velika natjecanja zaredom ostali bez borbi za odličja. Ali nas ipak može brinuti to što smo, zajedno sa Srbima, bili najstarija reprezentacija.
Ovogodišnji Ivica Tucak nije trener slabijeg znanja od onoga koji je 2024. izborio svjetsko zlato te olimpijsko i europsko srebro. Kao trener pobjedničkog mentaliteta, Tucak je išao s najiskusnijim snagama u želji da se osvoji medalja i da se onda krene u pomlađivanje jata barakuda s pogledom prema Olimpijskim igrama koje su za dvije i pol godine. No, nije mu to pošlo za rukom.
Za neke od njegovih izabranika ovo je zacijelo bilo posljednje veliko natjecanje u kapici reprezentacije i to ne samo po sili biološkog sata. Jer, neki mladi igrači (Pavlić, Jerković, Šušić, Tončinić, Ćurković...) već čekaju kao zapete puške. A do sljedećeg velikog natjecanja (SP u Budimpešti) je godina i pol za koliko će i oni biti zreliji.
U svakom slučaju, treba sve poduzeti da se ne vratimo u vrijeme kada su se medalje osvajale "svake prijestupne" kao što je bio slučaj s 1996. (olimpijsko srebro), 1999. (europsko srebro), 2003. (europsko srebro) i 2007. (svjetsko zlato).
Otvori KEKS Pay
