Dražen Ladić, Međimurac koji je u Varaždinu započeo blistavu karijeru,
u petak navečer nije uspio čestitati stogodišnjicu nogometa baroknom
gradu. Rekli bi Zagorci, takvi su Međimurci, no izbornik naše mlade
nogometne reprezentacije dao bi sve za pobjedu.
U utakmici i remiju s Crnom Gorom jedino svjetlo u tom nogometnom mraku
bilo je Marko Šimić.
– Jako se dobro postavlja, u kaznenom prostoru je opasan, čini se i da
je brz – hvalio je ugledni nogometni menadžer Marko Naletilić napadača
hrvatske mlade reprezentacije.
Nedostaje mu malo finese pri primanju lopte, malo kvalitetnije tehnike.
U Rusiju po sreću
Sve je počelo u Novom Vinodolskom, pa u Rijeci, bio je najbolji
strijelac u Zagrebovim juniorima, Miroslav Blažević vodio ga je na
pripreme. I potom je otišao u Rusiju.
– U Hrvatskoj nije bilo pravog interesa, a ja sam izabrao nogomet za
poziv i odlučio sam kao devetnaestogodišnjak otići po svoju sreću –
pričao je nakon varaždinskog prvijenca Marko Šimić, danas
dvadesetjednogodišnji napadač moskovskog Himkija, u kojem još traži
svoje mjesto.
– Pogodak u Varaždinu mi je jedan od najdražih u karijeri, jer ništa se
ne može usporediti s igranjem za hrvatsku reprezentaciju.
Iz Himkija je Marko bio posuđen letonskom klubu Daugavi.
– Bilo mi je strašno teško, no zabio sam 12 golova.
Himkijem, koji ima jedan od tri najljepša moskovska stadiona, Šimić je
posve zadovoljan.
– Sjajno radimo, osjeti se veliki napredak u mome radu i igri. Uvijek
sam vjerovao da ću uspjeti.
Uzora nije imao.
Šuker najveći
– Šuker je najveći, volio bih jednom igrati kao Dado Pršo, bio je
sjajan igrač i veliki čovjek – zaključio je Marko, koji nije želio puno
govoriti o obitelji, o majci Jasminki, ocu Antunu i sestri Martini.
– Teško mi je bez njih, ali obitelj mi je najveća sreća.
NOVI TALENT
