Francuski biatlonac poseban je izdanak ljudskog roda ne zato što je upravo osvojio svoje treće olimpijsko zlato (a moglo bi ih biti još), što je 11 puta bio svjetski prvak i šest puta ukupni pobjednik Svjetskog kupa u jednom vrlo složenom sportu kao što je biatlon. Martin je unikat jer ima najniži zabilježeni puls u mirovanju na planetu Zemlji, a to je fascinantnih 26 otkucaja u minuti.
Kada je jedan američki sportski portal napisao da to nije moguće, Fourcade je na svoj Twitter profil stavio dokaz, presliku nalaza na kojem se doista vidi da se krivulja broja otkucaja u jednom trenutku spušta na 26. A toliko je dosad zabilježeno imao samo jedan nevjerojatno vitalni umirovljenik 81-godišnji Daniel Green, inače pasionirani rekreativac i u poznim godinama.
Nakon objave nalaza Fourcade se čak i našalio pa je napisao:
– Koja je donja granica pulsa u mirovini? Počinjem se brinuti.
Ako nije u pitanju dijagnosticirana brahikardija, koju mogu uzrokovati endokrinološki ili poremećaji elektrolita, ekstremno smanjenji broj otkucaja srca tipičan je za sportaše iz sportova (ekstremne) izdržljivosti kao što su skijaško trčanje, biatlon, veslanje, atletika (maraton), ali i biciklizam. I baš je jedan biciklist dosad bio rekorder među sportašima, a to je peterostruki pobjednik Tour de Francea Miguel Indurain. Ovaj Bask je u mirovanju imao 28 otkucaja u minuti, o njegovoj fiziološkoj posebnosti govori i to da je imao kapacitet pluća od gotovo osam litara (prosjek je šest), a njegov je krvotok u minuti opsluživao organizam sa sedam litara krvi, dok je kod drugih biciklista ta vrijednost bila 5-6 litara.
Pojačano srce u braće Vujović
U kojoj mjeri su Fourcade i Indurain “izvanzemaljci”, kazat će vam i podatak da je najtrofejniji olimpijac svih vremena plivač Michael Phelps imao 38 otkucaja srca u minuti. A od Phelpsa su jače srce imali i biciklist Bradley Wiggins (35) i atletski dugoprugaš Mo Farah (33). Britanac Wiggins jedini je biciklist koji je osvojio svjetsko i olimpijsko zlato u pistovnom i cestovnom biciklizmu te Tour de France, a vlasnik je svjetskog rekorda u pistovnoj vožnji na jedan sat. Farah je pak četverostruki olimpijski pobjednik i drugi je atletičar nakon Finca Lassea Virena kojem je pošlo za rukom da na dvojim Igrama zaredom trijumfira na 5000 i 10.000 metara, a pored toga ovaj Britanac ima i šest naslova svjetskog prvaka.
I spomenuti Finac bio je kardiološki fenomen. Naime, dokazano je da je on znao imati tjedno nekoliko dugoprugaških treninga, a da mu tijekom trčanja broj otkucaja srca u minuti ne prelazi 100.
U pronalaženju ovih zapanjujućih podataka pomogao nam je prof. dr. Dragan Milanović, predavač teorije treninga i kineziologije sporta na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu:
– Što je srce treniranije, to u fazi oporavka ima manje otkucaja, a istraživanja kazuju da samo 3,3 posto sportaša ima od 31 do 39 otkucaja u minuti. Fourcadovo srce bi možda prije 40-ak godina proglasili patološkim, no doajen sportske medicine Radovan Medved utjecao je da se takva razmišljanja promijene. On je ta snažna srca smatrao sportskim srcima. Sjećam se da je čak i braći Zlatku i Zoranu Vujoviću u jednom trenutku bilo zabranjeno igranje nogometa, a onda se vidjelo da je to samo srce većeg volumena odnosno zadebljanog ventrikula, ali da nije patološko – kazao je prof. Milanović i dodao ponešto i o funkcionalnom fenomenu braće Sinković:
– Naši veslački olimpijski pobjednici imaju 33-35 otkucaja srca u mirovanju. Njihov anaerobni prag je 175-178 otkucaja srca, Indurainov je bio čak 185, a Valentovo i Martinovo srce za vrijeme nastupa kuca i do 200 puta u minuti i pri tome potisne 35 litara krvi za to isto vrijeme. U maksimalnom radu kakav je, recimo, u olimpijskom finalu, njihova pluća proventiliraju 230 litara kisika u minuti i tu se radi o fantastičnim radnim kapacitetima. Sinkovići udišu 21 posto kisika, a izdišu oko 15 posto pa se tih šest posto u plućima veže za krv odnosno hemoglobin odakle, zahvaljujući snažnom srcu, putuje velikom brzinom do središnjeg živčanog sustava i perifernog krvožilnog sustava i opskrbljuje mišiće koji su najopterećeniji.
Biatlon – dva sporta u jednom
A još zahtjevniji sport od rudarskog kakav je veslanje jest biatlon jer ga čine dva sporta – skijaško trčanje kao sport izdržljivosti i streljaštvo kao sport preciznosti u vrlo teškim uvjetima.
– Kada biatlonac dođe na strelište on mora regulirati rad vegetativnih funkcija, a to može činiti samo dugogodišnjim iznimnim treninzima putem kojih se pronađe način da se kontroliraju rad srca, pluća, unutarnjih organa, endokrinih žlijezda. Prigodom gađanja jako su važni ritam disanja i srčanih frekvencija i, koliko znam, biatlonci ulaze u pucanj u posebnom, a ne bilo kojem trenutku. U tim trenucima kinetički lanac je fiksiran jer oscilacija tijela ne smije biti, a Fourcade je u tome očito savršen primjer – ističe prof. dr. Milanović.
Naša Hrvatska ima na zimskim OI takozvanu namišljenu domoljubnu medalju iz bajki i mitova jer je naš pravi hrvat sa balkana Jakov Fak ponosno trčao i ponosno pucao u zelenom europskom dresu i osvojio drugo mjesto.