Dario Hübner, poznat po nadimku Bizon jedna je od najneobičnijih figura talijanskog nogometa. Njegov životni put nije započeo u blještavim nogometnim akademijama, već u surovom okruženju radničke klase. Rođen u Muggiji, gradiću blizu Trsta, nakon završetka osmog razreda počeo je raditi kao šegrt u tvornici aluminija, a kasnije i kao bravar. Nogomet je za njega bio samo amaterska strast, bijeg od teškog fizičkog rada za koji je vjerovao da će mu obilježiti život. U profesionalne vode zakoračio je tek s 20 godina, potpisavši za Pieviginu u niželigaškom natjecanju Interregionale. Njegov uspon kroz niže rangove talijanskog nogometa gdje je brusio svoj instinkt za gol bio je spor. Nakon Pievigine, igrao je za Pergocremu i Fano u Serie C, gdje je pod vodstvom trenera Francesca Guidolina dobio nadimak "Bizon" zbog svoje nevjerojatne fizičke snage i borbenosti. Upravo je u Fanu prvi put pokazao da je rođeni strijelac, osvojivši naslov najboljeg strijelca Serie C1 u sezoni 1991./92. s 14 pogodaka.
Njegov talent nije mogao dugo ostati nezapažen, pa 1992. godine prelazi u Cesenu, gdje je proveo pet sezona u drugoj talijanskoj ligi. Ondje je postao prava legenda kluba, postigavši 74 pogotka u 166 nastupa. Vrhunac u Ceseni dosegao je u sezoni 1995./96., kada je s 22 postignuta gola postao najbolji strijelac lige. Ipak, unatoč impresivnim brojkama, činilo se da će Hübner ostati "vječni kralj" nižih liga, jer je elita talijanskog nogometa, Serie A, izgledala nedostižno za napadača koji se bližio tridesetima i živio životom koji je bio sušta suprotnost onome što se očekivalo od vrhunskog sportaša.
Godine 1997., kada su mnogi igrači već na zalasku karijere, 30-godišnji Hübner konačno je dobio svoju priliku u najvišem rangu, potpisavši za novopečenog prvoligaša Bresciju. Njegov debi bio je kao iz snova: na legendarnom San Siru zabio je gol protiv jakog Intera, i to na asistenciju tada mladog Andree Pirla.
- Dan ranije bio sam u sobi, gledao TV i čuo da je poginula princeza Diana. Sljedećeg dana debitirao sam u Seriji A protiv Intera i dao pogodak za 1:0. Poslije meča sam zapalio cigaretu i rekao sebi - Bravo, Dario, poslije 15 godina si dao gol u Seriji A – rekao je Hubner.
Već u sljedećoj utakmici postigao je hat-trick protiv Sampdorije, najavivši da njegov dolazak u elitu nije slučajan. U Bresciji je proveo četiri sezone, a posebno je ostala upamćena ona u kojoj je činio ubojiti tandem s legendarnim Robertom Baggiom. Iako je Brescia na kraju ispala iz lige, Hübner je ostao i s 21 golom u Serie B odmah ih vratio u prvoligaško društvo. Vrhunac njegove nevjerojatne karijere stigao je u dresu Piacenze, kamo je prešao 2001. godine za tadašnjih 6 milijardi lira (oko 3,1 milijun eura). U sezoni 2001./02., u dobi od 35 godina, Dario Hübner postigao je 24 gola i podijelio naslov najboljeg strijelca Serie A s Juventusovom zvijezdom Davidom Trezeguetom. Time je postao najstariji igrač u povijesti koji je osvojio tu prestižnu nagradu, rekord koji je tek 2015. srušio Luca Toni. Hübner je time zaokružio jedinstveno postignuće koje dijeli samo s Igorom Prottijem – postao je najbolji strijelac u sve tri profesionalne talijanske lige: Serie A, Serie B i Serie C1.
Izvan nogometa bio je poznat kao strastveni pušač, koji je dnevno trošio više od kutije cigareta, a kamere su ga znale uhvatiti kako puši čak i na klupi za pričuvne igrače. Nije skrivao ni svoju ljubav prema grappi, tradicionalnoj talijanskoj rakiji. Bio je potpuna suprotnost modernom sportašu – "anti-divo" kojeg nisu zanimali skupi automobili, luksuzna odjeća ni medijska eksponiranost. Kada je Hübner bio na probi u Milanu tijekom jedne američke turneje, Carlo Ancelotti ga je na poluvremenu utakmice zatekao u svlačionici kako puši cigaretu i pije pivo. Šokirani trener ga je upitao što to radi i kako misli igrati drugo poluvrijeme. Hübner ga je mirno pogledao i odgovorio:
- Šefe, iskreno, ovo radim cijeli život. Ako to ne napravim, ne mogu igrati dobro. Ovdje sam samo da si osiguram još koju godinu ugovora negdje drugdje. I na kraju krajeva... hoćete i vi jednu cigaretu? Cijela svlačionica prasnula je u smijeh, a Ancelotti je shvatio da pred sobom ima jedinstvenog čovjeka koji igra po vlastitim pravilima.
Nakon Piacenze, Hübnerova karijera u Serie A polako se bližila kraju kroz kratke epizode u Anconi i Perugiji, nakon čega se vratio u niže lige. Profesionalni nogomet napustio je 2005., ali je iz čiste ljubavi prema igri nastavio igrati u amaterskim klubovima sve do 44. godine. S više od 300 postignutih golova, ostaje upamćen kao jedan od najučinkovitijih i najkarizmatičnijih napadača svoje generacije. Njegov kultni status živi i danas, a spominje se i u pjesmama talijanskih bendova poput Toromeccanice i pjevača Calcutte.
Danas provodi vrijeme s unucima, u šumi tražeći gljive i na klupi malog kluba Zeta Milano.
- Uživam u trenerskom poslu. Igramo u drugoj diviziji, bez prevelikog pritiska. Ne znam ni da li bih bio sposoban da vodim momčad na najvišem nivou, više se vidim kao pomoćnik. Danas u Serie A ima previše opreza. Momčadi se više plaše da ne izgube nego što žele pobijediti. Nedostaje onaj nogomet iz devedesetih, kad su u svakoj ligi igrali vrhunski napadači ... Danas je klasični centarfor gotovo nestao.
Nikad nije zaigrao za talijansku reprezentaciju...
- U moje vrijeme, ako nisi imao 200 utakmica u Seriji A, nisi ni sanjao o reprezentaciji. Imao sam ispred sebe Vierija, Inzaghija, Totija... ali mogli su barem da me pozovu za nekakvu prijateljsku, nevažnu utakmicu – zaključio je Bizon.
Otvori KEKS Pay
Kutija cigarata sa filterom na dan nije nista... Moj je dida pusio 3 kutije Drave na dan i pio nekoliko litara vina, a zivio do 97 godine. Nije nikad isao doktoru.