Hrvatski nogometni prvak večeras od 21 sat u poljskom Krakowu igra utakmicu protiv ukrajinskog Šahtara u posljednjem kolu ligaške faze Konferencijske lige. Rijeka je trenutno na 14. mjestu ljestvice i prema predviđanjima superračunala ima točno 99.99 posto šanse za plasman u sljedeću fazu natjecanja, točnije u "lažnu" osminu finala. Naime, samo u nekoj ludoj teoriji, u slučaju poraza od Ukrajinaca, Riječani mogu ispasti iz kruga Top 24 momčadi. No, večerašnja utakmica u Krakowu (21 sat, Arenasport 1) ima natruhe povijesne. Rijeka bi, u slučaju da se potvrdi prolazak dalje, prvi puta prezimila u Europi nakon sezone 1979/80, kada su u četvrtfinalu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova igrali s moćnim talijanskim Juventusom (0:0 u Rijeci, poraz 2:0 u Torinu).
Današnji protivnik hrvatskog prvaka Rijeke u šestom kolu Konferencijske lige, ukrajinski nogometni velikan Šahtar Doneck, često je u mnogim tekstovima, analizama i pričama etiketiran najpoznatijim izbjeglicama u svijetu nogometa. Pomalo i nevjerojatno zvuči činjenica da najuspješniji ukrajinski klub 21. stoljeća već 11 godina nema svoj dom. Otkako su se 2014. godine prvi put u ratnom smislu zaoštrili rusko-ukrajinski odnosi, Doneck, grad na istoku Ukrajine, postao je previše nesiguran za normalno funkcioniranje jednog od najboljih istočnoeuropskih klubova. Kultna Donbas Arena, velebni Šahtarov stadion kapaciteta 52 tisuće gledatelja, prije 11 godina prvi je put bio meta bombardiranja i napada raketama pa je Šahtar od tada nomadski klub.
Od 2. svibnja 2014. godine, otkako je maknut s Donbas Arene, pa sve do danas, Šahtar je domaće utakmice igrao na čak sedam različitih stadiona. Utakmice domaćih natjecanja igrao je na Metalistovu stadionu u Harkivu, na Olimpijskom stadionu te Areni Livij Bereh u Kijevu, a danas domaće utakmice igra u Areni Lavov, u istoimenom gradu. Što se tiče europskih utakmica (prema Uefinim pravilima zbog sigurnosnih razloga ne smije se igrati u Ukrajini, čak ni u zonama koje se smatraju sigurnima), Šahtar je svoje utakmice igrao na Volkspark stadionu u Hamburgu, na Veltins Areni u Gelsenkirchenu, na Wojska Polskiego stadionu u Varšavi, ovu sezonu počeo je na stadionu Stožice u Ljubljani, a danas nastupa na stadionu Henryk Reyman u poljskom Krakowu. Klupska baza je u Kijevu, gdje nogometaši i treniraju. Dakle, u jednom se gradu trenira, u drugom igraju domaće utakmice nacionalnih natjecanja, a u trećem domaće utakmice europskih natjecanja.
Otkako je 2022. počela intenzivna ratna invazija Rusije na Ukrajinu, krenuo je Šahtarov pad. Posljednji veliki europski rezultat bio je polufinale Europske lige u sezoni 2019./2020., i to je zapravo bio i posljednji veliki doseg. Šahtar više ne proizvodi igrače iznimno visoke klase kao što je stvorio Fernandinha, Henrika Mhitarjana, Williana ili Douglasa Costu. Vidi se to i na tržišnoj vrijednosti momčadi, koja danas iznosi 162 milijuna eura, dok je prije sedam-osam godina, čak i unatoč naknadnoj inflaciji, znala iznositi gotovo 300 milijuna eura.
Razlog je vrlo jednostavan i ne može se tu nimalo kriviti sportska politika kluba, koju kao sportski direktor vodi bivši kapetan hrvatske reprezentacije Darijo Srna. Kao prvo, Uefa je donijela posebna pravila po kojima je inozemnim nogometašima znatno jednostavnije raskidati ugovore sa Šahtarom zbog ratne situacije u Ukrajini. Kao drugo, igračima ukrajinski klubovi iz očitih razloga jednostavno nisu privlačna destinacija, pa čak ni renomirani Šahtar. No i sa svim ovim mukama, današnja momčad Šahtara na tržištu vrijedi četiri puta više nego hrvatski prvak.
Otvori KEKS Pay
