- U sljedećih godinu dana bih trebao dobiti trenersku licenciju, a dotad mogu biti samo pomoćnik. Želim vidjeti mogu li raditi trenerski posao, želim završiti ono što sam započeo - kazao je Pršo u uvodu.
Napadač koji je u dresu hrvatske reprezentacije postigao devet pogodaka u 32 nastupa velikog učitelja ima i u svome nekadašnjem treneru Alexu McLeishu koji ga je vodio u Glasgow Rangersima. McLeish je danas trener Birmingham Cityja koji vrlo dobro gura u engleskoj Premier ligi u kojoj zauzima osmo mjesto. Pršu uspjeh njegova bivšeg menadžera nimalo ne iznenađuje jer zna koliko je dobar psiholog škotski stručnjak.
- Razgovarao sam s McLeishom o tome koliko je važan način na koji razgovaraš s igračem i što mu treba reći. U nogometu se ne radi samo o odlasku na teren s loptom i igranju. Stvar je mnogo kompliciranija ako želiš uspjeti.
- Pogledajte McLeisha. Stvorio je sjajan momčadski duh u svome klubu. Nema ni Waynea Rooneyja ni Cristiana Ronalda, a njegova momčad igra tako dobro. To je zato što je dobar psiholog, dobar je u odnosima s igračima. Zna što napraviti i što reći. Stvarno mi se sviđa njegova narav i ponašanje s igračima.
- Doista sam uživao raditi s njim. Sve je naveo da se bore za klub i da daju sve od sebe na terenu. U svlačionici je bilo opušteno i puno šale, ali čim se čuo prvi sučev zvižduk, sve bismo zaboravili i davali sto posto u utakmici.
Novinar The Suna podsjetio je kako se Pršo, prije no što je s Monacom zaigrao u finalu Lige prvaka 2004., nije libio zaprljati ruke radeći kao automehaničar. A sada ga ponovno čeka težak put do trenerskog vrha, put koji bi htio započeti u Škotskoj.
- Trenerski tečaj pohađam u Hrvatskoj jer kao bivši reprezentativac mogu brže dobiti diplomu. Da nisam igrao za svoju zemlju, sve bi trajalo osam do deset godina. Zašto želim biti menadžer u Škotskoj? Zato što mi se jako sviđalo vrijeme provedeno ovdje tijekom igračke karijere. Tu bih želio početi i svoju trenersku karijeru. Ne isključujem ni Hrvatsku ni Francusku, ali Škotska je mjesto u kojem sam doista uživao u nogometu.
- Sviđa mi se mentalitet škotskih ljudi i nogometaša. Daju sve od sebe na terenu, a takav je i moj pogled na nogomet. Možeš imati tehniku, možeš imati brzinu, ali ako nemaš duh, onda je jako teško uspjeti. A zbog karaktera škotskih nogometaša, tu možeš biti dobar trener i u manjim klubovima. Jako mi nedostaje Škotska. Mojoj je obitelji tu bilo lijepo živjeti. Pa zašto se onda ne bih vratio, započeo u nekom manjem klubu i napornim radom dokazao da mogu biti dobar trener?
- Sanjam li da ću jednog dana biti menadžer Rangersa? Taj je klub institucija. Ali počet ću polako da vidim mogu li uopće raditi taj posao. Zasad mi posao u Rangersu nije ni blizu u mislima.
Pršo je odbio ponudu da postane trener u jednoj od mlađih kategorija Monaca. Radije se nakon karijere posvetio gradnji kuće u Villefrancheu na Azurnoj obali, gdje danas živi, te pohađanju trenerskog tečaja.
- Bio sam nogometaš i doista sam uživao u tome. Nogomet je bio moj život. Išao mi je dobro taj posao. Ali trenerski je posao nešto sasvim drugo i zato ne želim žuriti. Za početak želim učiti i dobiti licenciju, a onda ćemo vidjeti.
