Malo manje od tjedan dana prije treće utakmice grupne faze za hrvatsku nogometnu reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu, one protiv Gane u Philadelphiji, posjetili smo tamošnji stadion u sklopu dvoboja drugog kola skupine C između Brazila i Haitija. Inače se stadion zove Lincoln Financial Field, ali zbog Svjetskog prvenstva i Fifinih pravila, tijekom turnira mora nositi naziv Philadelphia Stadium.
sadad asda as a
Za prosječnu osobu iz Brazila ili Haitija cijene dolaska na ovu utakmicu bile su u potpunosti neizdržive. Sama ulaznica stajala je oko 1200 dolara, i to ako ste imali sreće, jer mnoge su bile još i znatno skuplje. A kad još na to nadodamo samo parking u krugu ovog ogromnog kompleksa, u kojem se nalaze još jedan manji stadion te poznata Xfinity Arena, morali ste izdvojiti vrtoglavih 150 dolara. Čisto da bude jasno, to nije neki VIP parking. Od nekih parkirnih mjesta unutar kompleksa će vam do ulaza na stadion trebati i više od pola sata hodanja.
– Dignuli smo kredit da dođemo ovamo. Mislili smo kupiti kuću, ali kad se Haiti plasirao na SP, odlučili smo umjesto kupovanja kuće otići na ove tri utakmice. Tko zna hoće li ikada više za vrijeme naših života Haiti ikada igrati na Svjetskom prvenstvu – rekao nam je Jean Nicolas iz Haitija koji je došao sa suprugom i sinom.
Pa koliko ste onda potrošili na ulaznice i sve ostalo?
– Sve zajedno nas je ovo izašlo 22 tisuće dolara, a moja mjesečna plaća je 180 dolara – dodao je Nicolas.
Budući da je Philadelphija poznata kao grad bratske ljubavi, bilo je prikladno vidjeti navijače Brazila i Haitija koji su prije, tijekom i poslije utakmice konstantno pjevali, plesali i družili se zajedno. Bila je to uistinu lijepa atmosfera, prava za Svjetsko prvenstvo.
A kontrole i procedure su bile sve samo ne "bratske", što za navijače, što za novinare. Primjerice, procedura ulaska novinara na stadion trajala je više od sat i pol vremena. Jedan kolega koji prati svjetska prvenstva već dva desetljeća je rekao da ovakvo čekanje nikad nije doživio. Kolege s televizija koje su imale one velike televizijske kamere morale su ih ostaviti na kontrolu policijskim psima!
Kada smo ušli na sami stadion, ostali smo zapanjeni. Sigurno je AT&T stadion u Dallasu najimpresivniji u kojem Hrvatska igra grupnu fazu, no i ova 'grdosija' oduzima dah. Najsnažniji dojam koji mi je stadion u Philadelphiji dao je taj da je izrazito strm.
Nije ni čudo da je sve 'amerikanizirano'. Zabavni program na samom stadionu počinje već tri sata prije utakmice. Svakakvi se tu sadržaji događaju; nastupi 'cheerleadersica', nagradne igre, interaktivni videozid s QR kodom, pa čak i natjecanje navijača obiju momčadi po tome čiji će više decibela proizvesti svojom bukom. Naravno, nama Europljanima, posebice u smislu nogometa, sve to izgleda odveć umjetno (ne bismo mogli ni zamisliti takvo nešto na Poljudu ili Maksimiru).
Bez obzira na sve te trendove, Brazilci i dalje ostaju Brazilci. Prvi put sam se u svojem životu uistinu uvjerio u onu famoznu frazu da je nogomet kod njih religija. Ovo kod njihovih navijača nije izgledalo kao utakmica protiv autsajdera, kao neka 'laganica', već se doimalo kao finale Svjetskog prvenstva. Nevjerojatna je posvećenost brazilskih navijača.
– Volimo vas Hrvate kako igrate, ali još nam je ostala bol od prošlog Svjetskog prvenstva. Kada u Brazilu spomenete riječ "Hrvatska", siguran sam da se više od pola države razljuti. Kod nas je nogomet bitniji od svega u Brazilu, vjerujem da bi vam većina ljudi rekla da im je nogomet bitniji od roditelja ili djece – rekao nam je jedan brazilski navijač Joao Diga.
Brazilske legende su također bile prisutne. Ronaldo Nazario i Ronaldinho utakmicu su gledali iz VIP lože, a u medijskom centru smo sreli Alexandra Pata, bivšeg napadača Brazila i Milana.
Kad je Brazil postigao prvi gol preko Matheusa Cunhe, doživio sam neviđeno iskustvo. Žene vrište iz petnih žila, muškarci proizvode neartikulirane zvukove. Doživio sam svašta tijekom praćenja nogometa, ali ovo što sam vidio kod Brazilaca, i to u jednoj tako rutiniranoj utakmici, bilo je u najmanju ruku šokantno.
sdsa dasdasd asdsa
Posebno je šokantna bila reakcija na Endricka, 19-godišnjeg tinejdžera kojeg Brazilci iz nekog razloga gledaju kao svojeg novog Boga. Skandirali su mu ime kad se zagrijavao, a kada je ušao u igru, stadion je doživio apsolutni delirij. Reakcija je bila dvostruko veća nego kod golova. A kada smo pitali nekoliko Brazilaca zašto je tome tako, jedni su rekli "dobar je i drag", a drugi su rekli "konačno imamo nasljednika Ronalda i Adriana u njemu".
I dok se Brazil pouzda u Endricka, mi se pouzdamo u hrvatsku nogometnu reprezentaciju u njezinom susretu ovdje u Philadelphiji s Ganom. Da bude kao što je bilo Brazilu s Haitijem (3:0), ne bismo se ništa bunili.
Otvori KEKS Pay
Nisam vidio da i samo jedan bjelac igra za crnoputu reprezentaciju... a eu nacije vise nisu eu nacije.. zaista navijam za čiste nacije ,obalu Bjelokosti itd.. a ne za prevarante ili pale nacije! Zna se kako izgledaju švabe, švedi, Nizozemci,belgijanci... ta nacija sigurno nije bila tamnoputa.... turci ,japanci, kinezi..nema laži i prevare kao kod europljana.. onog dana kad i ako samo jedan stranac bude u nacionalnoj repki hr prestajem ju smatrati hr reprezentacijom.. i ne gledam laž! Ponavljam rade navijam evo za obalu Bjelokosti i bas su poveli 0:1 njemacku.. dakle autentična nacija.. nema prevare i to je to! Nema gubljenja nacionalne autenticnosti,imena i prezimena.. .. volim različitost ali ne mix i laž.. može neki mix sin ili kćer igrati i sve pet,ali kad je nacionalni identitet u pitanju onda ne mogu zamisliti crnoga hrvata da me predstavlja u svijetu..