Svaki put kad igra hrvatska reprezentacija dogodi se nešto posebno. Tisuće ljudi koji su rođeni tisućama kilometara od Hrvatske odjednom osjete da pripadaju. Mnogima u Hrvatskoj mi smo jednostavno dijaspora, potomci onih koji su nekada otišli. Ali za nas Hrvatska nikada nije bila samo točka na karti ili obiteljska priča koja se prenosi s koljena na koljeno. Ona je dio našeg identiteta. Možda smo rođeni u New Yorku, Torontu, Chicagu ili Sydneyu, ali kada Luka Modrić i njegovi suigrači stanu na teren dok svira "Lijepa naša", više nema nikakve dvojbe tko smo. Mi smo Hrvati.
EKSKLUZIVNO ZA VL
Pete Radovich: Gledati Hrvatsku u Americi, i to sa svojim sinovima, ostvarenje je sna
Ljubav dijaspore prema Hrvatskoj potpuno je iskrena. Nije gluma i nije nešto što osjećamo samo kad igra reprezentacija
Komentara 12
22
Na žalost te naše ljude bi neki političari kao i njihovi sljedbenici (lijeve provenijencije) rado izbrisali kao da ne postoje. Ne znam odakle im tolika i takva mržnja? Mislim da se radi o čistom jalu i strahu od spoznaje da su pripadnici naše dijaspore mahom radišni, školovani, inteligentni i uspješni ljudi. U konkurenciji s njima naše "antife" (koji su mahom na "državnoj sisi) bi brzo postali svjesni svoje površnosti i nerealne superiornosti koja im je usađena u prošlim vremenima.
RO
A kažu život nema smisla.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Teško se taj osjećaj može nekom opisat taj se mora imat.