Sandra Elkasević očekivano se plasirala u današnje finale bacanja diska (početka u 12.10 po hrvatskom vremenu) na svjetskom prvenstvu u Tokiju.
Bit će to njezino deveto finale na svjetskim prvenstvima. U svojoj kolekciji ima dva zlata, dva srebra i jednu broncu. Na postolju nije bila samo na svom prvom SP-u, 2009. godine u Berlinu, te na posljednjem u Budimpešti.
U finale se plasirala s najdužim hicem kvalifikacija – 66,72 metara. To je rezultat koji bi čak mogao biti dovoljan za medalju u finalu.
Činjenica je da je normu, koja je bila 64 metara, prebacilo samo pet diskašica. Pored Sandre to je uspjelo još Amerikankama Allman (66.07) i Tausagi (64,99), Nizozemki Van Klinken (66,39) i Kineskinji Feng (66,52).
U finalu ćemo još gledati Brazilku Da Silvu, Njemicu Craft, Šveđanku Kamgu, Moldavku Emilianovu, Jamajčanku Hall, Kubanku Morales i Nizozemku Van Daalen.
Druga naša diskašica, Marija Tolj ostala je dva mjesta ispod crte, s hicem 61,80 metara osvojila je 14. mjesto. Bilo je i nekih iznenađenja.
Tako finale neće vidjeti Njemica Pudenz, osvajačica srebrne medalje s olimpijskih igara upravo ovdje u Tokiju, te Amerikanka Gabi Jacobs koja je ove sezone imala hitac 68,21 metara.
- U prvoj seriji je hitac također bio dobar ali je disk nažalost završio u mreži. Zatvorili su mrežu previše kao da će propuh ući. Srećom, sada imam sjajne tenisice za ovu vrstu kruga.
Njih nisam imala na igrama u Tokiju i znamo kako sam prošla na ovom istom stadionu. Krivo mi je što nisam odmah u prvom hicu ispunila normu.
Ovako sam morala čekati 18 diskašica pa tek sam onda došla na redu u drugoj seriji. A tamo je drugi hitac bio sjajan i dugačak. Baš sam sretna.
Konačno sam se riješila prokletstva ovog stadiona koji mi nije ostao u dobrom sjećanju zbog tog četvrtog mjesta na Igrama – priča Sandra.
Bacali ste kvalifikacije u jutarnjem terminu po japanskom vremenu, a po našem to je bilo negdje oko dva ujutro?
- Da, morala sam se rano dići, oko šest. Kako doručak u hotelu služe tek od sedam došla sam na stadion gladna. A kad sam gladna onda sam opasna, ha ha. Ima ona poznata izreka od mog pokojnog trenera Ivana Ivančića – vuk najbolje lovi kad je gladan.
Sad je bitno da se dobro odmorim za današnje finale. Znam koliko vrijedim i ako bacim onako kako sam zamislila onda me baš briga kako će ostale.
Finale je po japanskom vremenu u večernjem terminu. Samo da dođem s dobrim osjećajem u finale onda će sve biti dobro
Znači ni danas nema hrane do finala?
- A ne. To bi bilo pogubno. Normalno ću jesti kao i svaki put prije finala kad je finale u normalnom terminu
. Konkurencija u finalu?
- Bit će napeto. Puno je tu dobrih diskašica. Allman je svijet za sebe, vidjeli ste Kineskinju Feng. Nema je cijelu sezonu nigdje a onda kao od šale baci preko 65 metara.
Van Klinken i Tausaga mogu daleko bacati. Iznenađenje je loš plasman Pudenz, očigledno se nije snašla u ovom krugu.
Kako je bilo po dolasku u Tokiju, došli ste sedam dana ranije?
- Kako se stadion za trening otvarao dva dana nakon što sam došla moram zahvaliti Grčkom atletskom savezu koji mi je dopustio da treniram na njihovom iznajmljenom stadionu ovdje u Tokiju.
U redu, dali su mi termin točno u podne, po najvećoj vrućini, ali se ne žalim. Organizacija je ovdje stroga, sve mora ići po planu i točnoj satnici.
Ali, tako je za sve, svi imamo iste uvjete. Primjerice, u sobe u hotelu nitko nije mogao ući prije 15 sati. Ni Amerikanci, ni Nijemci, ni ja. Satnica je kod njih zlatnu pravilo. Ako autobus za stadion ide u 10.45 onda ne smijete doći minutu kasnije jer autobus ode – priča Sandra.
Kakav je bio let do Tokija?
- Meni super, pojela sam pola aviona, ha ha. Ma, brzo mi je vrijeme prošlo – zaključila je Sandra.
Marija Tolj je nakon dvije serije bila unutra, među 12 najboljih za finale. No, onda ju je prvo preskočila Jamajčanka Hall, potom i Šveđanka Kanga.
- Nije mi suđeno finale na ovom stadionu. Na Igrama 2021. godine bila sam 13., sada sam završila na 14. mjestu. Ne, nisam ljuta, nisam nezadovoljna.
Sezona je počela s ozljedom, brzo sam se vratila, ali druga dva hica u kvalifikacijama bila su baš loša. Sjajno sam otvorila s hicem 61,80 metara. Dugo je taj hitac bio dovoljan za finale, ali onda se u posljednjoj seriji dogodilo da su me dvije prebacile i to je to.
Trebala sam nakon te prve serije ostati smirena a ja sam počela divljati iz meni nepoznatog razloga. Jednostavno je bio raspad sistema. Možda je želja bila prevelika, teško je to bilo kontrolirati.
Kada je Kanga ušla ju krug samo sam molila Boga da me prebaci da opet ne budem na 13. mjestu, najgorem mjestu za svakog atletičara. To je ono, korak do finala - priča Marija.
Što dalje?
- Zasluženi odmor. Idem doma u Orebić, nisam bila sa svojima od listopada prošle godine. Malo kupanja, more je još uvijek na jugu toplo, malo loviti lignje. Napuniti baterije i onda krenuti za pripreme za sljedeće sezonu – zaključila je Marija.
Marino Bloudek, hrvatski rekorder na 800 metara, iznenada je zavšrio u bolnici.
- Primio je 1000 mililitara fiziološke i neke ljekove za mučninu. Ne znaju koji je točan uzrok tog stanja, još nismo dobili nalaze. Uglavnom, bolje se osjeća ali ćemo subotnji trening sigurno preskočiti - rekao je Mladen Kršek, njegov trener.
Otvori KEKS Pay
