Kirsty Coventry, dvostruka olimpijska plivačka pobjednica (200 metara), prva je žena koja je postala predsjednicom Međunarodnog olimpijskog odbora u njegovoj tradiciji dugoj 131 godinu. I dosad najmlađa (41). Tako je odlučeno na "konklavi" olimpijskog "svećenstva" održanoj u grčkom resortu Costa Navarino i to već nakon prvog kruga glasanja.
Ovaj sustav doista je sličan vatikanskoj konklavi. Oba su procesa osmišljena kako bi se postigao najveći mogući konsenzus među članstvom s pravom glasa stvarajući pri tome određenu neizvjesnost i tajnost. Kao i vatikanski kardinali, članovi MOO-a glasaju tajno i rezultati se ne objavljuju dok se ne pusti bijeli dim i službeno ne proglasi pobjednik.
Najmlađi dosad, u času preuzimanja dužnosti, bili su Jacques Rogge (59), Thomas Bach (60) i Juan Antonio Samaranch (60), dakle tri predsjednika koji su prethodila. A od njih ozbiljni sportaš jedino su bili Brundage (atletika), Rogge (jedrenje) i Bach (mačevanje), a njihovi prethodnici bili su uglavnom aristokrati (Coubertin, Vikelas, Baillet-Latour, Killanin), industrijalci (Edstrom) ili političari (Samaranch).
S devet godina najavila zlato
Od svih njih olimpijskim pobjednikom bio je samo Bach i to momčadski tako da je najtrofejnija afrička olimpijka i najtrofejnija osoba na čelu MOO-a. Osim toga, ona je i prvi čelnik olimpijskog pokreta iz Afrike, prvi koji nije iz takozvanih zapadnih zemalja, prvi iz neke zemlje južne hemisfere (Zimbabve).
Kirsty je rođena u Harareu, u rujnu 1983. i svojevrsno je čudo da je izrasla u tako dobru plivačicu u vrlo siromašnoj zemlji u kojoj je voda primarno za piće, a ne za plivanje. Doduše, i njezini roditelji bili su plivači a djed je bio jedan od čelnika plivačkog saveza, a svima njima je sa samo devet godina kazala da će nastupiti na Olimpijskim igrama i osvojiti zlato.
Srećom, nadarena sportašica dobila je stipendiju američkog sveučilišta Auburn, gdje je izbrusila svoju najvišu sportsku klasu koja joj je omogućila osvajanje sedam olimpijskih medalja (dva zlata, četiri srebra i tri bronce), ali i osam svjetskih medalja (tri zlata, pet srebra).
Na mjesto čelne osobe olimpijskog pokreta Coventry će stupiti s mjesta predsjednice MOO-ove atletske komisije, što je dužnost koju je obavljala od 2019. godine, ali i ministrice mladeži, sporta, umjetnosti i rekreacije Zimbabvea. A kao članica kabineta predsjednika Emmersona Mnangagwe (zvanog Krokodil), lidera koji baš i nije posvećen demokratskim idealima, Kirsty je bila kritizirana i od umjetničke zajednice zbog, navodno, nedostatnog zalaganja i nedostatka podrške. Isto tako, za vrijeme njezina mandata dogodilo se da Zimbabweu bude zabranjeno igrati domaće utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo jer ta zemlja nema stadiona koji odgovara minimumu propisanih standarda pa Zimbabveanci igraju domaće utakmice u susjednoj Južnoafričkoj Republici.
Osim toga, pučanstvu njezine domovine nije dobro sjela ni odluka, iza koje je i ona stala, da na posljednje Olimpijske igre pošalje delegaciju od čak 74 osobe u funkciji potpore samo devetero sportaša.
Olimpijskom pobjednicom Coventry je postala u Ateni 2004. godine (200 metara leđno) nakon čega je dobila 50.000 USD državne nagrade i diplomatsku putovnicu. Po povratku u domovinu, u Harareu je dočekana kako i dolikuje nekome tko je osvojio prvo olimpijsko zlato za svoju zemlju. Doduše, tada je to bilo pomalo i neočekivano jer je za takvo što trebalo prigušiti kampanju mržnje tamnoputog većinskog stanovništva na račun bijelog manjinskog pučanstva kojeg je u toj zemlji, tog časa, bilo oko 30.000. A militantniji dio bijele zajednice predsjednik Mugabe je često optuživao da podržava i financira njegovu opoziciju pa je mnogima prijetio uhićenjem i deportacijom. Štoviše, on je poticao "repatrijaciju" farmi u vlasništvu bijelaca pa su grupe koje je podržavala vlada nasilno uklonile tisuće bijelih farmera s njihove zemlje, bez naknade, a ponekad i uz gubitak života.
Uostalom, otkako je u zemlji koja se nekad zvala Rodezija ukinuta vlast bijele manjine, bijela populacija se smanjila s 300 tisuća na 30 tisuća. Među onima koji su ostali bili su Kirstyjini roditelji koji su bili vlasnici kemijske tvornice u predgrađu Hararea.
No, većinski crnački puk znao je cijeniti odanost zastavi jedne od najsiromašnijih afričkih zemalja. U to ime Kirsty su dočekali bubnjari i plemenski plesači koji su se vrtjeli u mrežastim opravama i životinjskim kožama.
– Ovo doista nismo očekivali, doček je bio neponovljiv – priznao je tada njezin trener Peter Dalzell.
Vrsna sportašica slavila je olimpijsko zlato u istoj disciplini i četiri godine poslije u Pekingu, uz novi svjetski rekord, za što je zavrijedila i državnu nagradu od 100 tisuća dolara koju joj je dodijelio predsjednik Mugabe, autokratski vođa koji je vladao zemljom 37 godina, sve dok 2017. nije srušen vojnim udarom. Suočena s kritikama za primanje tog novca, u vrijeme kada je zemljom, uslijed hiperinflacije, vladala velika glad, taj novac Kirsty nije zadržala za sebe, nego ga je proslijedila u dobrotvorne svrhe.
Nisam vlasništvo svoga supruga
Još kao natjecateljski aktivna, Kirsty se 2010. godine udala za svog menadžera Tyronea Sewarda s kojim ima dva sina. Tada se par, po svojoj želji, odlučio na tradicionalno vjenčanje koje je zahtijevalo i plaćanje miraza. A on je, po plemenskim običajima, podrazumijevao jednu kravu i dvije kokoši.
– To ne znači da sam sada postala vlasništvo svog zaručnika. U tome nije poanta miraza. Riječ je o višestoljetnoj tradiciji u zemljama Južne Afrike gdje mladoženja mora tražiti ruku svoje zaručnice od njezina oca. A to ne pokazuje samo da oni mogu i dalje podržavati svoju kćer nego to i ujedinjuje dvije obitelji.
Tada 26-godišnja Kirsty izjavila je tada i ovo:
– U afričkoj kulturi uvijek ćete pronaći dva čimbenika koji se prenose naraštajima, a to su važnost obitelji i tradicije. Tyrone i ja to razumijemo, poštujemo i živimo.
U svom predizbornom manifestu, Coventry je najavila zaštitu sportašica, što uključuje da se svim transrodnim sportašima koji su prošli kroz muški pubertet ne dozvoli natjecanje u ženskoj konkurenciji. U tome je sukladna s američkim predsjednikom Trumpom koji je najavio da "transgender" osobama neće dozvoliti nastup na Olimpijskim igrama u Los Angelesu, a u donošenju odluka na tu temu Coventry se namjerava maksimalno koristiti znanstvenim spoznajama.
Upitana, u tom kontekstu, brine li o tome kako će surađivati s vladarem desničarskim gardom kakvog ima Trump, nova predsjednica MOO-a je kazala:
– Pa ja se, recimo to tako, s teškim ljudima na visokim pozicijama nosim otkako sam imala 20 godina.
Osim toga, šeficu olimpijskog pokreta čeka još nekoliko osjetljivih tema pa tako i pitanje povratka u natjecanje ruskih i bjeloruskih sportaša. Tako se u drugom valu čestitara pojavio i ruski autokratski vladar Vladimir Putin, predsjednik površinom najveće svjetske države, koji se nada da će se ruska himna izvoditi i ruska zastava vijoriti već na predstojećim Zimskim olimpijskim igrama u Italiji.
Pred Coventry je i posao privlačenja novih poslovnih partnera s obzirom na to da su dva velika japanska, dugovječna, sponzora (Bridgstone, Panasonic) izašla iz programa top olimpijskih sponzora. Dakle, Coventry će sa svojim timom morati osmisliti novi komercijalni koncept koji će podrazumijevati i rezanje troškova poslovanja. Naime, između 2012. i 2023. broj zaposlenika MOO-a narastao je s 355 na 800, a troškovi plaća i benefita menadžmenta su u 10 godina s godišnjih 7,3 milijuna eura na 14,2 milijuna eura u 2023. godini.
Jedino normalno promišljanje i zdrav razum. Ono woke ludilo se totalno otelo kontroli