U prva tri dana Prvenstva Europe u Münchenu hrvatski tekvondaši i tekvondašice imali su osam borbi za medalju od kojih su tri iskoristili i ušli u polufinale. A u ovom sportu kada uđete među četiri imate osiguranu broncu pa vam, uz određenu razinu samozadovoljstva, preostaje da se borite za odličje što većeg sjaja. Nakon što su Ivan Šapina (preko 87 kg) i Leon Hrgota (80 kg) ostali na broncama, treći hrvatski polufinalist postala je Nika Karabatić (57 kg), 19- godišnja Splićanka koja brani naslov osvojen 2024. godine u Beogradu. A tada joj je to pošlo za rukom sa samo 17 godina pa je te godine bila i najmlađa seniorska prvakinja Starog kontinenta. I dok je tada bila najugodnije iznenađenje Nika je na ovo Prvenstvo stigla s aureolom šampionke a taj status nije lako braniti. Jer, šampione svi proučavaju, svi se nadaju baš tom skalpu pa vrijedi ona da je braniti naslov uvijek teže nego ga prvi put osvojiti.
U nastojanje da obrani svoje beogradsko zlato, Nika je u Münchenu krenula vrlo uvjerljivo. Posve je kontrolirala borbe protiv Srpkinje Jane Lukić i Njemice Roje Rezaie te je tako izborila polufinale s Mađaricom Lucom Patakvaly koja je izašla kao pobjednica iz dijela ždrijeba u kojem je bila prva nositeljica Kanelya Carabini. No, braniteljica naslova bila je na visini zadatka te je unatoč izgubljenoj prvoj rundi (12:17), uz sjajno taktičko vođenje trenera Tonija Tomasa, preokrenula meč (8:4, 20:8) i ušla u finale.
A Mađari su na ovom Prvenstvu posebna priča pa su u prva tri dana imali čak tri finala. U dva su bile fantastične sestre Marton (Viviana i Luana), najuspješnije blizanke na svjetskoj tekvondaškoj sceni još od pojave splitskih sestara Zaninović (Lucija i Ana). Viviana je na koncu osvojila zlato a Luana srebro no najljepšu mađarsku sportsku priču ispričala je 18-godišnja Kamilah Salim.
Nakon što je jesenas na svom prvom Svjetskom prvenstvu osvojila peto mjesto, ova nevjerojatna mađarska tinejdžerica na svom prvom seniorskom prvenstvu Starog kontinenta osvojila je zlato. A način na koji je to učinila je za pamćenje o čemu najbolje govori i podatak da je drugu rundu finala protiv Turkinje Emine Gogebakan dobila sa 28:8. Nakon što je u borilištu proglašena pobjednicom, Kamilah se zaletjela ka svom treneru i naskočila na njega. A zapravo se našla u zagrljaju vlastita oca, Gergelya, olimpijskog pobjednika iz Barcelone 1992. kada je tekvondo još uvijek bio samo pokazni sport.
Zanimljivo je da je tata Salim sve svoje uspjehe postigao pod danskom zastavom, a bio je i svjetski prvak 1991., a da njegova djeca nastupaju za mađarsku zacijelo i zbog razloga što je bio oženjen Mađaricom.
Gergelyjev mlađi sin Omar trostruki je europski prvak ali i svjetski prvak iz Guadalajare 2022. godine. A jedan od njegovih glavnih sponzora je Zlatan Ibrahimović koji je trenirao u Salim's Taekwondo Centeru u Los Angelesu gdje je popularni švedski nogometaš dolazio na treninge za vrijeme igranja za LA Galaxy. Zapravo, Gergely i danas živi u SAD-u čije ima i državljanstvo no djeca mu nastupaju za domovinu njihove majke.
Koliko god njen tata i braća bili uspješni, mlađahnoj Kamilah smiješi se još veća karijera. Uostalom ona je svojevrsni fenomen po još nečemu. Naime, na posljednjim Europskom olimpijskom festivalu mladih, održanom lani u Skopju, Kamilah je osvojila zlato u tekvondou ali je i nastupila u finalu utrke na 2000 metara sa zaprekama.
- Tekvondo je uvijek bio moj sport kojeg sam počela trenirati kao djevojčica no običavala sam i trenirati kros trčanje. Kad sam shvatila da sam i u tome dobra počela sam se prijavljivati za utrke i pobjeđivati. Bilo bi to nešto čudesno kada bih jednog dana uspjela nastupiti na Olimpijskim igrama, ili u tekvondou ili u trčanju. Nadam se da se u jednom od tih sportova mogu kvalificirati - kazala je Kamilah lani nakon skopskog trijumfa.
Kako nam rekoše mađarski kolege ima Kamilah i mlađu sestru, kojoj je tek 12 godina, i koja bi mogla biti novo sportsko čudo iz ove svojevrsne migrantske priče.
No, vratimo se mi ostalim našim predstavnicima koji su nastupili trećeg dana natjecanja. A oni nisu ni približno daleko dogurali kao Karabatić. Vrlo talentirana Mila Mastelić (73 kg), aktualna prvakinja Europe do 21 godinu, imala je peh sa ždrijebom pa je već u prvom kolu naletjela Rebbecu McGowan, Britanku koja je do svoje 25. godine osvojila tri europske (jedno zlato) i dvije svjetske medalje.
Korak dalje otišao je Jan Flegar (63 kg) koji je u trećoj rundi borbe razbio nos Armencu Muradyjanu pa ovaj nije mogao nastaviti borbu. No, član zagrebačkog Jastreba nije uspio nadjačati i Bugara Mitkova pa je završio svoj nastup u osmini finala. Sjajno je u turnir krenuo Josip Bilić Pavlinović (87 kg) pobijedivši dobrog Bjelorusa Yurkoua (2:1). Nažalost, član splitskog Marjana ovaj put, a to mu je prije polazilo za rukom, nije uspio nadjačati drugog nositelja Ukrajinca Artema Harbara.
Odličje koje je osvojila Nika Karabatić je 89. medalja za Hrvatsku na Prvenstvima Europe a 68. seniorska kolajna koju su na velikim svjetskim natjecanjima osvojili članovi Taekwondo kluba Marjan koji na ovom natjecanju ima šest svojih članova (od ukupno 16 reprezentativaca). A posljednjeg dana boje Marjana, ali i hrvatske, branit će još i Magdalena Matić, juniorska svjetska prvakinja iz 2024. godine. Magdalena je jedna od najperspektivnijih hrvatskih tekvondašica koja je kao takva u 2025. godini zavrijedila nagradu HOO-a "Dražen Petrović" za najbolju mladu sportašicu. A po ideji klupskog tajnika Sandra Deaka, Magdalena je bila protagonist najemotivnijeg trenutka te svečanosti. Naime, ona je Biserki Petrović, Draženovoj majci, uručila repliku zlatne olimpijske medalje Matee Jelić.