Nakon što se nije uspio plasirati na prošloljetne Olimpijske igre u Francuskoj, dvostruki osvajač olimpijskog srebra objavio je da se povlači iz olimpijskog jedrenja. No, nakon nekog vremena Tonči Stipanović korigirao je tu odluku odlučivši s 39 godina vratiti se natjecateljskom jedrenju. A da bi bio konkurenta valjalo mu je najprije primiti se posla u teretani. Jer zbog svih onih izdržaja na brodu valja biti snažan.
- Jako bitna je jaka statika, leđa i trbušni zid moraju biti snažni. Osim toga, mijenja se malo i format regata jer je World Sailing odlučio skratiti natjecanje na četiri dana pa će tako biti i na sljedećim Olimpijskim igrama. A to znači i po tri regate u jednom danu.
Kako mu ide s utezima i "spravama za mučenje"?
- U teretanu me uvijek trebalo tjerati no očito sam se od toga dovoljno odmorio i sada te treninge odrađujem bez problema. U početku smo dali naglasak na teretanu i tjelesnu pripremu jer u tom smislu, za vrijeme pauze, nisam bio dovoljno aktivan. No, već sam se vratio i na brod i u dva mjeseca sam puno sati odradio na moru. I zato jedva čekam prvu regatu s jačom međunarodnom konkurencijom a to bi se trebalo dogoditi početkom veljače na Lanzaroteu. Tamo ću otići krajem siječnja na pripreme jer bit će ondje 40 do 50 brodova pa ću imati realniju sliku gdje sam.
Kako je kod njega ponovo proradio natjecateljski nerv?
- Imao sam priliku dobro se odmoriti za razliku od prije kada nakon jednog olimpijskog ciklusa ne bi radili veće pauze već bi nastojali biti što spremniji za sljedeći ciklus. Dok sam pratio trenera Jozu Jakelića i Filipa Jurišića kako se spremaju za olimpijsku regatu bilo mi je teško. No, nakon nekog vremena sam prihvatio tu stvarnost pa sam već nakon pola godine na more izlazio kao trener juniora. I tu mi se polako počela vraćati želja. Kako sam svaki dan bio na moru došla mi je na pamet ideja o povratku. Nakon što nisam izborio olimpijsku vizu upao sam u jednu ekipu iz Monaca i jedrilo se na većim jedrilicama. I premda smo mi završavali uglavnom u prva tri to nije bilo nešto što bi mene natjecateljski ispunilo jer nisam držao timun. I tako se javila želja...
Ta pauza donijela mu je i prigodu da bude više s obitelji odnosno da se više posveti svojim klincima, osmogodišnjem Tinu i šestogodišnjoj Sari. Jer, godinama ga je bilo više na putovanjima nego doma i zato kapa dolje supruzi, inače pravnici, Sandri.
- Da, supruga je sve to izgurala. Sjećam se kada smo se pripremali za Olimpijske igre u Riju da sam bio skoro 200 dana izvan kuće. Ova pauza mi je to nekako izbalansirala.
Nakon dva olimpijska srebra u nizu, Tonči se nije uspio kvalificirati na Olimpijske igre 2024. Kako je to tada doživio?
- Jako sam loše jedrio na Svjetskom prvenstvu u Australiji i tada sam jako puno zaostao za mojim konkurentom Filipom Jurišićem i bilo je jako teško nadoknaditi taj zaostatak. Imao sam za to priliku na posljednjoj regati krajem travnja 2024. no dvaput sam zbog pogrešaka drugih jedriličara morao posljednji startati.
S obzirom na to da će se sada opet boriti protiv klupskog kolege Filipa Jurišića, kako taj rivalitet utječe na njihov odnos?
- Ne utječe bitno. Ako i bude nekih trzavica na moru mi to brzo riješimo. Navikli smo jedriti jedan protiv drugoga. Osim toga, mi smo klupski kolege, obojica smo članovi Mornara i cijelu godinu zajedno putujemo.
Tonči je osvajač dva olimpijska srebra, triju medalja sa svjetskih prvenstava a i pet puta je bio prvakom Europe (2010., 2011., 2013., 2014. te 2023.) a njegovo posljednje europsko zlato je posebno.
- Te godine bio sam prvak ispred srebrnog Filipa Jurišića i trećeplasiranog Pavlosa Kontidesa i to je bilo prvi put da su tri jedriličara od istog trenera, a u pitanju je naš Jozo Jakelić, bila na postolju velikog natjecanja.
Teoretski bi se moglo dogoditi i na ovogodišnjem Prvenstvu Europe koje će se održati u hrvatskim vodama.
- Organizator je Marina Kaštela a Prvenstvo će se održati u svibnju ove godine. To mi je prvi cilj a dugoročni jest plasirati se na Olimpijske igre u Los Angelesu. No, primarno ću gledati sezonu po sezonu.
I dok je svoja dva olimpijska srebra osvojio u klasi Laser ovo posljednje europsko zlato osvojio je u klasi Ilca 7. A zapravo je riječ o istoj jedrilici.
- Ništa se nije promijenilo osim imena klase. A to se dogodilo nakon sudskog spora dizajnera ovog broda koji je, nakon sudskog postupka, zabranio korištenje imena Laser pa se sada zove Ilca 7 što je kratica za International Laser Class Association.
Dojam je da hrvatsko jedrenje ne stoji više onako dobro kao u Tončijevim najboljim danima kada su medaljaški blistali, u dvojcu, i Šime Fantela i Igor Marenić.
- Mi imamo puno talentirane djece no još se nije našlo onih koji bi svom sportskom cilju bili spremni sve podrediti. Nakon dobrih rezultata u juniorima, pri prijelazu u seniorsko jedrenje nešto ih "štufa", i ne prime se posla s još više snage.
Možda je, u ovo materijalističko vrijeme, razloga i taj što u olimpijskom jedrenju nema zarade.
- Točno tako, u olimpijskoj jedrenju, ako ste klasa, vi živite od lokalne i nacionalne stipendije a to nisu veliki novci. Ono što vam donosi novce jesu veliki brodovi pa ću ja ove sezone otići na 12 takvih regata jer mi se njihov kalendar poklapa s mojim. Na jednom brodu od sedam metara član sam četveročlane posade a na brodu od 11 metara nas ima sedmero.
Otvori KEKS Pay
