Te je sunčane, ali prohladne nedjelje, 21. veljače 1982., Zagreb živio samo za Dinamo! U Maksimir je dolazila Zvezda...
– Tada je kulminirala euforija, kako u klubu, tako i među našim navijačima. Da smo mogli igrati na brazilskoj Maracani, pred 200.000 gledatelja, ne bi bilo praznog mjesta na stadionu. I sad se naježim kad se sjetim te utakmice – rekao je Marko Mlinarić i odao jednu tajnu:
– Naš trener Miroslav Blažević i uoči tog dvoboja odigrao je jednu od svojih vrhunskih predstava! Općenito nije imao duge sastanke s nama igračima, a prije Zvezde bio je valjda najkraći u karijeri! Ušao je u kabinu, izdiktirao je postavu – Vlak, Bračun, Bručić (Zvjezdan Cvetković imao je žute kartone), Hadžić, Bošnjak, Zajec, Hohnjec, Cerin, Kranjčar, Mlinarić i Deverić – i potom rekao: “Dečki, ovdje je, u Maksimiru 60.000 Hrvata, a milijuni u cijelom svijetu sjede kraj radioprijamnika i čekaju našu pobjedu. Zajec, povedi momčad, neću da vas vidim ako ne pobijedite!” Nikad neću zaboraviti te Ćirine riječi, sve je trajalo oko tri minute! I u 30. minuti na semaforu je blještalo 3:0 za nas, drugo je poluvrijeme samo trebalo rutinski odraditi – sjeća se Mlinka.
Vlak skinuo tri zicera
Bila je to plava rapsodija, pravo čudo, no iako taj pogled na semafor sugerira lagan posao, nije to bilo baš tako. Mlinarić, naime, kaže:
– U silnoj euforiji nakon pobjede zaboravilo se da je jedan od junaka naše pobjede zapravo bio vratar Marijan Vlak! Naime, kod rezultata 0:0 i 1:0 Majo je “skinuo tri zicera”, dva Šestiću, jedan Pižonu Petroviću!
Tom je pobjedom plavi vlak dojurio na pobjednički kolosijek s kojega ga više nitko nije skinuo, sljedeće nedjelje u Splitu je pao i Hajduk (2:1)...
– Tada, nakon Zvezde, definitivno smo shvatili da – možemo! A to je bio problem mnogih ranijih Dinamovih naraštaja, ta je psihološka kočnica bila najveća prepreka našem klubu. A mi smo već u drugom proljetnom kolu shvatili da smo najbolji i da nam nitko, baš nitko ništa ne može! Shvatio je to i narod, imali smo iza sebe vojsku navijača, bilo je to prvo pravo hrvatsko proljeće nakon 1971. godine...
Svaki pravi Dinamov navijač nikad neće zaboraviti drugi Dinamov gol protiv Zvezde. Mlinarićev bijeg do korner crte, povratni centaršut na peterac i Kranjčarevo izvijanje tijelom unatrag, protiv zakona fizike, te čudesan trzaj glavom i lopta je preko visokog Dike Stojanovića završila u rašljama...
– Uletio sam iza Deverićevih leđa i stigao sam loptu na samoj crti, sve ostalo je povijest. Točno tako. Da smo onda znali za tsunami, Sava bi se vjerojatno gadno izlila, do beogradske Marakane... Inače, prvi je gol zabio Cerin, treći opet Kranjčar iz 11-erca (nakon prekršaja na Bračunu). Sve je tog nedjeljnog popodneva bilo idealno...
– Da, čak je i Hohnjec “prodavao” pete, ha, ha – veli Mlinka i dodaje:
– Fešta je poslije bila, dakako, u Karaki, iako se ne sjećam detalja, ha, ha, ha... Karaka je bila naš drugi dom, svi smo tamo dolazili.
A taj je naslov zapravo stigao na utakmici protiv Željezničara u Maksimiru. Dinamova bi pobjeda, naime, ostavila Zvezdi tek puku teoriju, samo najbolji matematičari mogli su izračunati što bi se trebalo dogoditi da plavi izgube naslov u slučaju pobjede protiv Želje!
Maksimir je opet bio pun, a nervoza je bivala sve većom. Dinamo je, naime, te sezone obično već u 20. minuti vodio 2:0, taj Ćirin blitzkrieg ušao je u nogometnu povijest. A nakon prvih 45 minuta sa Željom, na semaforu je bilo 0:0...
– Na sreću, u nastavku smo proigrali, Cerin i Kranjčar zabili su za pobjedu 2:0! Nitko nije napuštao stadion sat vremena nakon utakmice, navijači su sa sjevera uletjeli u teren, trčali smo počasne krugove, bila je to spontana proslava naslova! Tjedan poslije, onako samozadovoljni izgubili smo u Nišu 0:3, a na povratku smo čuli da je i Zvezda posrnula i tada je sve bilo gotovo, autobus je eksplodirao od veselja – sjeća se Mlinka.
Od ostalih velikih Dinamovih utakmica kroz maglu se sjeća Eintrachta i Leedsa...
– Bio sam pomoćni trener s Partizanom (5:0), dečki su odigrali utakmicu kao u transu. Velika je pobjeda bila s Celticom, baš kao i veličanstveni Grasshopper. A 3:2 u Amsterdamu pamtit ću po Mandžukiću.
Mlinarićev suigrač i veliki prijatelj Zlatko Kranjčar vratio se u proljeće 1982. iz vojske i pridonio je osvajanju naslova sa 14 golova! Na posebnom je mjestu, dakako, onaj Zvezdi glavom...
– Ako se dobro ujutro ne protegnem, još uvijek me vrat boli, ha, ha, ha... Dobro, bio je to splet čudnih okolnosti, letio sam unatrag i fantastično pogodio loptu. Nikad prije ni poslije nisam zabio takav gol – kaže Kranjčar.
Nosili i busene trave
Prisjetio se Cico i ove zanimljive potankosti:
– Te smo sezone imali naviku iz svlačionice gledati dolazak publike na stadion, znali smo već procijeniti koliko će ljudi biti na tribinama kad istrčimo, to nam je dizalo adrenalin.
A uoči Zvezde, od Borongaja se slijevala nepresušna rijeka ljudi, takvu gužvu nikad nisam vidio! Kad smo istrčali na zagrijavanje, Maksimir je bio pun kao šipak – kaže Cico i nastavlja:
– Erupcija emocija zbila se nakon pobjede sa Željezničarom, kad nitko nije išao doma! I uvijek će mi ostati u sjećanju da je velik broj navijača, koji su utrčali na teren, uzimao busen travnjaka i nosio ga doma za uspomenu – kaže Kranjčar.
Točno. I autor ovog teksta ima jedan u “plavoj” vitrini.
Max! izabrao 10 pobjeda
Max! Proljeće 1982. i trijumf 3:0 protiv moćne Zvezde... Neopisivo!
Pune 24 godine Dinamo je čekao naslov prvaka u bivšoj Jugoslaviji. I napokon je stigla 1982., Ćiro je s bijelim šalom opet probudio nacionalni ponos...
Komentara 5
GU
I ja se naježim kad se sjetim te tekme, bio sam na istoku i kad je Cico zabio gol otrčao je do delija i pokazao im onu stvar, hehe
DE
pobediti u prvenstvu zvezdu ,hajduk ,zeleznicar,i jos navijacima pokazati onu stvar ma vrhunac uspeha,ne zna covek da li da place ili da se smeje !!!
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Kolko ja znam.Da ti igrači koji su igrali protiv zvezde.Nisu igrali za političare,nego za navijače dinama,a ova sprdaćina u HNK.Je dokaz da je dinamo politićki klub postao.Neznam kako je to Čiro primio.Zna da su ga nosili navijači,a ne političar.Sjetimo se samo bjelog šala....