Bio je to trenutak za anale hrvatskog sporta. U dvorani u Dallasu, na ATP 500 turniru u veljači, 37-godišnji Marin Čilić pobjedom nad mladim Amerikancem Learnerom Tienom ostvario je svoju 600. pobjedu na ATP Touru. Tim je postignućem gotovo simbolično prestigao svog nekadašnjeg trenera i idola Gorana Ivaniševića, postavši najuspješniji hrvatski tenisač svih vremena po broju pobjeda. U eri u kojoj dominiraju Novak Đoković, Carlos Alcaraz i Jannik Sinner, Čilićev podvig odjeknuo je kao podsjetnik na klasu, ustrajnost i tihu snagu veterana koji odbija prepustiti pozornicu mlađima. Taj trijumf bio je kruna mukotrpnog povratka nakon dvije operacije desnog koljena koje su ga na dulje vrijeme odvojile od terena i srozale na svjetskoj ATP ljestvici. Mnogi su tada pomislili da je njegova karijera na zalasku, no početak 2026. pokazao je koliko su bili u krivu. Čilić ne samo da se vratio već se vratio jači, motiviraniji i, sudeći po igri, opasniji nego posljednjih nekoliko godina.
Njegov zapanjujući početak sezone najavljen je već na Australian Openu, turniru na kojem je 2018. igrao finale protiv Rogera Federera. U prvom kolu doslovno je deklasirao Nijemca Daniela Altmaiera sa 6:0, 6:0, 7:6, demonstriravši razinu tenisa koja je podsjetila na njegove najbolje dane. Nakon meča, dok je davao izjave, rukovao se s Denisom Shapovalovom, koji mu je u šali dobacio da se vratio "Marin iz 2016. ili 2019. godine". Bivši treći igrač svijeta spremno je uzvratio:
– Ne, ovo je Marin iz 2014.! Aludirao je na godinu kada je osvojio US Open.
Ta kratka razmjena savršeno je sažela Čilićevo stanje duha, samopouzdanje koje proizlazi iz spoznaje da je njegovo tijelo napokon zdravo, a udarci ponovno razorni. Pobjeda protiv Shapovalova u drugom kolu samo je potvrdila taj osjećaj, a tek ga je u trećem kolu, nakon iscrpljujuće borbe u četiri seta, zaustavio dvanaesti nositelj Casper Ruud.
Ključ Čilićeve renesanse leži u kombinaciji nevjerojatne radne etike, uspješnog medicinskog zahvata i, kako sam ističe, goleme obiteljske podrške. Nakon dugotrajnih problema s hrskavicom, rješenje je pronašao kod dr. Briana Colea u Chicagu, što mu je omogućilo da trenira bez boli, prvi put nakon dugo vremena.
– Fizički se osjećam sjajno, najbolje u posljednjih nekoliko godina. Tijelo me nagradilo za sav trud koji sam ulagao od svoje 15 godine, za svu disciplinu, odmor i profesionalizam – izjavio je u ekskluzivnom intervjuu za ATP Tour.
Jednako važan faktor je i obitelj koja ga prati na putovanjima. Supruga Kristina i sinovi, koji su sada s njim obišli sva četiri Grand Slam turnira, daju mu mir i motivaciju.
– Da su oni kod kuće, a ja stalno na putu, sustav bi se vrlo brzo raspao. Ovako, kad uživaju u putovanjima, sve je lakše. Njihova podrška gura me naprijed – iskreno je priznao.
Dok su njegovi vršnjaci poput Stana Wawrinke i Gaëla Monfilsa najavili da im je 2026. posljednja profesionalna sezona, Čilić o mirovini uopće ne razmišlja. Štoviše, takve ga ideje zabavljaju. – Sjajno je vidjeti Stana kako se i dalje bori, ali motivira li me to da igram još tri godine? Nemam pojma. Idem godinu po godinu – rekao je, jasno dajući do znanja da kraj nije ni na vidiku.
Njegov fokus je isključivo na natjecanju i pomicanju vlastitih granica. U tim je nastojanjima osnažio i svoj tim, kojem je pridružio Matu Delića, bivšeg igrača i trenera koji je radio s Bornom Ćorićem i Bornom Gojom. Nova energija u timu i osjećaj da ponovno može konkurirati najboljima dali su mu dodatni vjetar u leđa.
Čilić je svjestan da se tenis drastično promijenio od vremena kada je ulazio u vrh.
– Igra se pomaknula prema čistoj snazi i brzini. Svi su atletski nevjerojatni, svi udaraju lopticu strahovito jako. Prosječna težina reketa danas je 305-310 grama, dok smo mi nekad igrali s reketima od 330-340 grama. To je oduzelo dio finesa, one igre mačke i miša koju smo imali prije – analizirao je.
Umjesto da žali za prošlim vremenima, on se prilagođava. Kao uzor i inspiraciju vidi Novaka Đokovića, koji je s 38 godina u Melbourneu ponovno igrao finale Grand Slama. – Novak je golema inspiracija. Vidite koliko je posvećen. U Australiji je počeo igrati agresivnije, skraćivati poene i to mu je donijelo rezultat protiv mlađih igrača. To i meni daje samopouzdanje, on je godinu stariji od mene, možda ga mogu sustići i biti konzistentan kao on – rekao je Čilić.
Njegova igra u Dallasu bila je potvrda tih riječi. Servis je funkcionirao besprijekorno, o čemu svjedoči i podatak da je u meču protiv Ethana Quinna osvojio sto posto poena nakon ubačenog prvog servisa. Samopouzdanje mu je na vrhuncu.
– Dan za danom napredujem. Osjećam se fantastično i s tijelom i s igrom. Odigrao sam nekoliko mečeva ove sezone na vrlo visokoj razini i to mi daje golemo samopouzdanje. Vjerujem da protiv bilo koga imam dobre šanse – poručio je nakon ulaska u polufinale.
Čak i poraz od Taylora Fritza u polufinalu, u dva tijesna tie-breaka, pokazao je da se može nositi s top 10 igračima svijeta. Njegov ranking je s 80. mjesta na kraju 2025. godine skočio na 43. mjesto početkom 2026., a čini se da je to tek početak uspona. Zanimljivo, od tenisača starijih od 37 godina, samo je Novak Đoković bolje plasiran na ATP listi. Srbin drži treću poziciju.
Marinov teniski put počeo je u Međugorju, mjestu poznatijem po vjerskom turizmu nego po teniskim prvacima, gdje je otac Zdenko, odlučan da sinovima pruži prilike koje on nije imao, sagradio teniski teren u vlastitom dvorištu. Ta očeva vizija bila je, kako je Marin kasnije rekao, jedan od ključnih razloga njegova uspjeha. Upravo je na toj domaćoj zemlji dječak rođen 1988. godine brusio svoje prve udarce, sanjajući o velikim pozornicama. Strast prema sportu potaknuo je posjet rođakinje iz Njemačke koja ga je kao sedmogodišnjaka prvi put odvela na pravi teren, no ratne godine prekinule su dječačke snove. Tek nakon završetka rata Marin se ponovno vratio tenisu, a njegov je talent bio toliko očit da se glas o njemu brzo proširio.
Ključni trenutak dogodio se kada ga je kao trinaestogodišnjaka pod svoje uzeo Goran Ivanišević. Nacionalni heroj i tada jedan od najboljih igrača svijeta prepoznao je potencijal u visokom i mršavom dječaku te ga je uputio svom bivšem treneru Bobu Brettu u San Remo. Imao je samo 15 godina kada je donio tešku odluku i napustio obiteljski dom, preselivši se u Italiju kako bi se potpuno posvetio tenisu. Odricanje se brzo isplatilo. Godine 2005. osvojio je juniorski Roland Garros, pobijedivši u polufinalu vršnjaka Andyja Murraya, što mu je, kako je sam rekao, "otvorilo mnoga vrata". Bio je to jasan znak da se rađa nova zvijezda, spremna za najveće izazove profesionalnog tenisa.
Vrhunac njegove karijere, trenutak koji ga je upisao u vječnost, dogodio se u ljeto 2014. na US Openu. U eri nedodirljive "velike četvorke" (Federer, Nadal, Đoković, Murray), Čilić je odigrao turnir života. Njegov put do titule bio je poput filmskog scenarija, a kulminirao je u posljednja tri meča gdje je demonstrirao tenis s drugog planeta. U četvrtfinalu je pao Tomaš Berdych, u polufinalu je u tri dominantna seta "pomeo" velikog Rogera Federera te u finalu jednako uvjerljivo svladao Keija Nishikorija.
– To je bio trenutak kada se sve posložilo, fizički, mentalno i tehnički. Bio sam u zoni – prisjetio se kasnije svog najvećeg trijumfa.
No Čilićeva ostavština daleko nadilazi taj jedan trofej. Postao je prvi hrvatski tenisač koji je stigao do polufinala na sva četiri Grand Slam turnira, a u siječnju 2018., nakon finala Australian Opena, dosegnuo je treće mjesto na ATP ljestvici, svoj najbolji renking karijere. S Hrvatskom je ispisao povijest osvajanjem Davis Cupa 2018., pobjedom koja je imala posebnu težinu jer ju je ostvario s prijateljem iz djetinjstva Ivanom Dodigom. Upravo je s Dodigom osvojio i olimpijsko srebro u Tokiju, čime je zaokružio nevjerojatnu kolekciju uspjeha.
Otvori KEKS Pay
