Bio je to dašak onoga kako je nekad bilo. I podsjetnik da bi doista bila šteta da ovaj klub nestane što se, nadamo se, ni neće dogoditi premda takvih prijetnji još uvijek ima. Nakon dugo, dugo vremena igrači Cibone (ali i suparnici) predstavljeni su sa svjetlosnim efektima u zamračenoj dvorani a s tribina je odjekivalo "Kako je dobro vidjeti te opet" i "Tvoja košulja plava" a već u prvoj minuti čulo se "heja, heja cibosi". Na poluvremenu su pak okupljeno mnoštvo zabavljali spektakularni Dunking Devilsi u društvu, dakako, klupske maskote Vuka.
A igrači su se, za takve kulise, revanširali, s timskom košarkom, velikom borbom i hrabrom završnicom za pobjedu kojoj se malo tko nadao (76:73). Jer, davno su prošla vremena kada su igračima momčadi poput Dijona pri ulasku u ovu dvoranu klecala koljena. Štoviše, stigla su neke gladne godine za hrvatsku klupsku i reprezentativnu košarku kada francuski, španjolski, talijanski, grčki pa i njemački klubovi u Zagreb (s pravom) obično dolaze kao favoriti. A kako i ne bi bili kada Cibone osam godina u Europi nije bilo pa se na nju na Starom kontinentu pomalo i zaboravilo.
- Dobili smo sjajnu momčad iz monstruozno snažne lige i ova će pobjeda odjeknuti u Europi a za ovaj klub i njegove navijače ovo je velika stvar. Osjetio sam ljubav s tribina a i napokon sam s tribina čuo zvižduke suparniku kada kreće u napad. To je isto jedna mala pobjeda danas - klicao je Cibonin trener Ivan Rudež svjestan da je pobjeda njegova sastava omogućila neka sretna lica na tribinama.
A zaslužan za tu navijačku sreću itekako je bio kapetan Krešimir Radovčić koji je pogodio dvije trice u završnim minutama susreta. Za pobjedu protiv favorizirana gosta, sastav sa šest stranaca (pet Amerikanaca i Slovenac Hrovat).
- U ovakvo što ja sam počeo vjerovati još kada smo prošli Prievidzu. Tada sam kazao da je nama bolje da idemo u jaču skupinu, s jačim suparnicima, jer se s njima bolje snalazimo. Treniramo, marljivo radimo i to nam se vratilo. Uostalom, meni je svejedno igrali mi protiv Šibenke, Dubrave, prijateljsku protiv Mađara ili protiv momčadi iz jakih europskih liga. Inače, ovo je najbolja dvorana u Hrvatskoj za gostujuće momčadi jer ovdje nitko suparnike ne vrijeđa. Ljudi dođu gledati košarku i navijaju normalno a bio je baš lijep osjećaj vezan uz atmosferu na tribinama.
Kazao je još Šere (to mu je nadimak) da je Cibonina prednost združenost njene momčadi o čemu svjedoči i primjer najviše igrača u sastavu, 213 cm visokog Markusa Lončara.
- Još dan prije nije se znalo hoće li moći igrati, na dan utakmice nije bio na jutarnjem treningu, ali je na utakmicu došao i dao veliki doprinos u obrani. Ako ste primijetili, dva puta je tražio izmjenu i ležao sa strane, a taj njegov čin govori o zajedništvu ove momčadi.
A o zajedništvu ovog sastava vukova pričao nam je i dugogodišnji doktor košarkaške reprezentacije Miran Martinac. A on se samo za ovu priliku vratio na Ciboninu klupu i to nakon neki 12-ak godina kada ga je s te klupe prognao pokojni gradonačelnik Bandić.
- Podržati novu Cibonu zamolio me fizioterapeut Nikica Šižgorić a na koncu se dogodilo da je već u prvoj četvrtini Amerikancu Robersonu puknula arkada pa sam ga morao šivati. U nestrpljenju da se što prije vrati u igru on je sve to dobro istrpio i njemu je glavna briga bila kako će oprati dres od krvi. Na koncu je Roberson uz sunarodnjaka Hepu bio najbolji Cibonin strijelac - kazao je Martinac koji je službeni Cibonin liječnik bio od 1996. pa sve do 2012. godine, dakle u neka puno bolja vremena ovog nekad velikog kluba.
A koliki su izgledi da se taj klub reinkarnira kao što bi se to moglo dogoditi s jednim njegovim igračem, to je zasad nepoznato.
- Šiško je čovjek koji studira košarku i mi ga nakon dvogodišnje pauze želimo reinkarnirati. On je predan toj lopti i on će napredovati kroz sezonu i sigurno će pokazati čak bolju verziju sebe. Specijalnim ga čini njegov altruizam, njegova igračka inteligencija. Ima on još puno toga za doraditi. Kada su Larryja Birda pitali koliko trebaš raditi da budeš savršen u svojoj tehnici on je odgovorio: "Cijeli dan, svaki dan".
Pobjede nad Baskhimijem i Dijonom dovele su Cibonu do skora 2-0 i prvog mjesta u svojoj skupini Europa kupa. No, sada slijede tri gostovanja zaredom i da bi vukovi ostali konkurentni za prva dva mjesta i prolaz treba im jedna gostujuća pobjeda da bi 19. studenog u domaćoj utakmici protiv Reggiane imali meč-loptu za drugi krug.
- Bilo je lijepo probuditi se i vidjeti da je Cibona prva u skupini. No, bit će teško i do kraja nepredvidivo a meni je sada u mislima samo nedjelja i domaća utakmica sa Splitom - kazao je trener Rudež prije no što će s momčadi, dan nakon pobjede, novi bodovni ulov proslaviti zajedničkim ručkom u restoranu Kasandra u vlasništvu navijača kluba Hrvoja Markotića.
Otvori KEKS Pay
