Predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza Marijo Možnik sastao se u Zagrebu s Li Ningom, jednim od najvećih gimnastičara svih vremena i osvajačem šest olimpijskih medalja – tri zlatne, dvije srebrne i jedne brončane. Nakon završetka svoje iznimne sportske karijere, Li Ning izgradio je uspješnu poslovnu priču te danas vodi jednog od najpoznatijih proizvođača sportske opreme u svijetu.
Tijekom srdačnog i ugodnog razgovora prisjetili su se Li Ningovih nastupa u Zagrebu na Svjetskom kupu 1982. godine te na Univerzijadi 1987. godine, događaja na koje ga i danas vežu lijepe uspomene.
Posebnu poveznicu predstavlja kineski grad Nanning, u kojem je Li Ning napravio prve gimnastičke korake i započeo svoj put prema vrhu svjetske gimnastike. Upravo je u Nanningu Marijo Možnik 2014. godine osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu, što je ovoj temi dalo dodatnu simboliku.
Razgovaralo se i o mogućnostima buduće suradnje te o razvoju gimnastike i velikim natjecanjima. Li Ning je tom prilikom čestitao Hrvatskom gimnastičkom savezu na uspješnoj organizaciji Svjetskog kupa u Osijeku, ali i na iznimnim rezultatima koje Hrvatska ostvaruje na međunarodnoj gimnastičkoj sceni. Posebno je pohvalio uspjehe hrvatske muške sportske gimnastike, koja je u manje od dva desetljeća osvojila dvije olimpijske medalje, pet medalja sa svjetskih prvenstava i deset medalja s europskih prvenstava, što predstavlja impresivan uspjeh za zemlju veličine Hrvatske.
Na kraju susreta poželio je puno uspjeha Hrvatskom gimnastičkom savezu u organizaciji Europskog prvenstva u sportskoj gimnastici koje će se održati u Zagrebu, istaknuvši kako vjeruje da će Hrvatska biti izvrstan domaćin ovog velikog sportskog događaja.
Kao osmogodišnjak Li Ning je bio opčinjen gimnastičarima koje je promatrao nakon nastave, poželio je pridružiti im se, no isprva je bio odbijen jer je smatran presitnim. To ga nije obeshrabrilo. Vježbao je potajno, a njegova upornost i talent ubrzo su postali previše očiti da bi ih se ignoriralo. S deset godina primijetio ga je trener Liang Wenjie i pridružio se gimnastičkom timu pokrajine Guangxi. Njegov uspon bio je brz, no put do vrha bio je popločan neuspjesima i ozljedama. Slomljena ruka, uganuti gležanj i razočaravajući nastup na Četvrtim nacionalnim igrama naučili su ga ključnu lekciju: hrabrost bez znanstvenog pristupa treningu ne znači mnogo. Njegova najveća tehnička slabost, savijene noge i stopala, postala je njegova opsesija. Cimer i uzor bio mu je Tong Fei, gimnastičar poznat po elegantnoj tehnici. Svakoga dana, Tong mu je pomagao istezati i ispravljati stopala. Godine neumornog rada isplatile su se. Nakon niza nacionalnih uspjeha, na Svjetskom kupu u gimnastici 1982. godine u Zagrebu, Li Ning je osvojio šest od sedam mogućih zlatnih medalja.
Vrhunac njegove sportske odiseje dogodio se na pozornici o kojoj sanja svaki sportaš. Ljetne olimpijske igre u Los Angelesu 1984. godine bile su prve na kojima je sudjelovala Kina, a Li Ning postao je lice i srce te povijesne delegacije. S nevjerojatnom lakoćom i tehničkom superiornošću, dominirao je natjecanjem, osvojivši ukupno šest medalja. Njegova kolekcija uključivala je tri zlata - na parteru, konju s hvataljkama i karikama - dvije srebrne medalje i jednu brončanu. Na parteru je osvojio zlato s gotovo savršenom ocjenom 19,925 od 20, dok je na konju s hvataljkama i karikama dijelio najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.
Međutim, sportski svijet često piše okrutne drame, a ono što se dogodilo četiri godine kasnije, na Olimpijskim igrama u Seulu 1988., postalo je jedna od najpotresnijih priča u povijesti gimnastike. Li Ning, sada već iskusni veteran opterećen ozljedama, stigao je u Južnu Koreju kao branitelj naslova i najveća nada svoje nacije. No, ništa nije išlo po planu. Tijekom vježbe na parteru, napravio je kobnu pogrešku i pao. Dok je sjedio na podu, svjestan da su snovi o novim medaljama raspršeni, milijuni gledatelja u Kini i diljem svijeta očekivali su suze ili bijes. Umjesto toga, Li Ning je podigao glavu i na lice navukao gorak, ali nezaboravan osmijeh. Kasnije, tijekom vježbe na konju s hvataljkama, ponovno je pao. Njegova slavna karijera završila je neuspjehom. Reakcija javnosti bila je brutalna. Nekadašnji obožavatelji koji su ga kovali u zvijezde sada su mu slali pisma puna prijezira, nazivajući ga "gimnastičkom sramotom".
Nakon povlačenja iz gimnastike 1988. godine, Li Ning se našao na raskrižju. Mnogi su očekivali da će postati trener ili sportski dužnosnik, ali on je odabrao potpuno neizvjestan put.
- Odlazak u posao bio je prilično slučajan - priznao je godinama kasnije.
Ključnu ulogu odigrao je Li Jingwei, osnivač tvrtke za sportska pića Jianlibao, koji ga je pozvao da mu se pridruži. Tamo se rodila ideja o stvaranju prvog velikog kineskog sportskog brenda. Motivacija je bila duboko osobna i patriotska.
- Kad sam osvajao zlatne medalje, nosio sam sportsku opremu stranih marki, služeći kao hodajuća reklama za njihove proizvode -s gorčinom je govorio.
Sjećao se dana kada je kao mladić ulazio u reprezentaciju, a majka mu je morala ručno, iglom i koncem, prekrajati preveliku trenirku jer prikladne odjeće nije bilo. Ta sjećanja potaknula su ga da stvori nešto autentično kinesko. Na nagovor Li Jingweija, tvrtku osnovanu 1990. godine nazvao je svojim imenom. Rizik je bio ogroman, ali Li Ning je u novi izazov uložio istu onu disciplinu i strast koja ga je dovela na gimnastički vrh.
Počeci su bili, kako je sam rekao, "teški". Vrijeme je za njega postalo "trodimenzionalno". U jednom danu putovao bi tisućama kilometara, od sastanka s diplomatima u Foshanu do nadgledanja natjecanja pod svojim imenom. Novinski članak iz 1990. opisuje ga kao čovjeka koji juri za vremenom, toliko umornog da je jedne olujne noći zaspao za volanom i zabio se u stablo. Kad se usred noći vratio kući, dočekala ga je budna majka, a on joj je rekao:
- Mama, sve je tek na početku; teško je. Ali ne brini, kad se ja nisam izvukao?
Manje od tri mjeseca nakon osnivanja, njegova tvrtka Li-Ning osvojila je prava sponzorstva za Azijske igre. U povijesnom trenutku na Tibetanskoj visoravni, Li Ning, odjeven u bijelu Li-Ning trenirku, primio je baklju Igara. Bio je to snažan simbol - čovjek koji je nekoć bio baklja kineskog sporta sada je gradio brend koji će odijevati buduće generacije sportaša. Postao je sponzor kineskih olimpijskih timova za Igre u Barceloni 1992. i Atlanti 1996., utirući put kineskim brendovima na globalnoj sportskoj sceni. U njegovoj tvornici stajao je natpis: "Puni prekovremeni rad". Nitko nije znao kada je postavljen niti kada će biti skinut.
Tvrtka je rasla, postala lider na kineskom tržištu i 2004. izlistana na burzi u Hong Kongu. Li Ning se postupno povlačio iz svakodnevnog poslovanja, posvećujući se dobrotvornom radu i obitelji. Svijet ga je ponovno vidio u spektakularnom izdanju na otvaranju Olimpijskih igara u Pekingu 2008., kada je, obješen o kablove, "trčao" po rubu stadiona Ptičje gnijezdo kako bi zapalio olimpijski plamen. No, dok je on lebdio zrakom, njegova tvrtka je počela gubiti tlo pod nogama. Između 2012. i 2014. zabilježila je gubitke veće od 427 milijuna američkih dolara. Tržište se promijenilo, konkurencija je postala nemilosrdna, a proizvodi brenda Li-Ning postali su, kako je sam priznao, "previše homogeni". Krajem 2014., duhovni vođa se morao vratiti. Preuzeo je ulogu vršitelja dužnosti izvršnog direktora i pokrenuo bolnu, ali nužnu transformaciju. Strategija je postala "jedan brend, više kategorija, raznoliki kanali". Prestali su proizvoditi jeftinije artikle i fokusirali se na vrijednost i inovaciju.
- Naša namjera nije bila proizvoditi skupe proizvode, već proizvode koji su vrijedniji i kreativniji - objasnio je.
Vratio je stari slogan tvrtke "Sve je moguće", poručivši da "promjena nije dovoljna, morate sanjati veće". Njegov povratak podigao je moral i preokrenuo sudbinu tvrtke.
Unatoč poslovnom uspjehu, Li Ning je u intervjuima uvijek ostajao skroman, tvrdeći da bi radije bio obična osoba koja jede uličnu hranu nego živio pod stalnim pritiskom slave. Njegova najdublja razmišljanja često su bila vezana uz obitelj i žrtve koje su podnijeli. U dirljivom tekstu iz 1995., nakon smrti svoje majke Qin Zhenmei, priznao je s golemim žaljenjem da je zbog posla bio odsutan tijekom njezine bolesti.
- Prošle godine uspio sam s njom podijeliti samo tri obroka. Nisam ispunio svoju sinovsku dužnost - rekao je novinarima, očiju punih suza.
Njegova majka čak je i s bolesničke postelje promovirala njegov brend školskih uniformi. Danas, kao milijarder i poslovni mogul, Li Ning kaže da nema poseban životni moto.
- Vjerujem da postoji granica koliko naporno možete raditi. Morate raditi naporno, ali drugi dio morate prepustiti sudbini. Želim da me zaborave. Koja je svrha pričati o meni kad me više ne bude? Zašto ne cijeniti trenutak?
A što će raditi kada se konačno povuče iz posla? Odgovor je iznenadio sve:
- Želio bih biti kuhar.
Njegov specijalitet su, kaže, instant rezanci, koje sprema po tajnom receptu.
Otvori KEKS Pay
