Hrvatska, rano proljeće 1994. Predsjednik Vlade Nikica Valentić bori se s inflacijom, svakodnevica su opća i zračna opasnost, uzaludno se danima u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu pregovara s pobunjenim krajišnicima, na Dori pobjeđuje Toni Cetinski s pjesmom “Nek’ ti bude ljubav sva”, a Hajduk ide prema svom drugom naslovu u HNL-u iako ga je tadašnja Croatia u Maksimiru razbila s 4:0. U optjecaju je, inače, i dalje – hrvatski dinar. Kune su stigle tek u svibnju, premda je zapravo prava valuta bila Deutsche Mark, novčanice s Clarom Schumann i “onim dedom u kaputu”. Upravo je na marke mislio Duško Grabovac, glavni tajnik HNS-a, kad mu je na ždrijebu kvalifikacija za Euro u Manchesteru prišao Angel Maria Villar Llona, kontroverzni Bask koji će na čelu španjolskog nogometa provesti gotovo puna tri desetljeća... “Senor, za koliko bi vaša reprezentacija došla u Valenciju odigrati prijateljsku utakmicu sa Španjolskom?” pitao je Villar, na što je Grabovac ispalio: “Trideset tisuća i vaši smo!” Villar je računao u dolarima pa je ispalo još bolje po nas, a novac je preko granice “profurao” čuveni – Mladen Jakopec. Taj zagorski mesar, spretni poduzetnik i jedan od osnivača HDZ-a neko je vrijeme bio i šef udruge hrvatskih poslodavaca, a za života je, kažu, obavljao 47 poslovnih, političkih i sportskih funkcija i imao ambiciju postati i predsjednik nogometnog saveza.
Kako je čuveni zagorski mesar 'profurao' španjolski novac preko granice? O ovome je izvještavao i CNN
Hrvatska je u Valenciji 1994. zaradila 30 tisuća dolara i pobijedila furiju, zabili su Šuker i Žuti, a Ćiro prvi put poslao igrače na teren rekavši: “Vi ste najbolji na svijetu”
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.