Niko Kovač ovoga se tjedna s Borussijom Dortmund plasirao u četvrtfinale Lige prvaka, što je za jednog hrvatskog trenera fantastičan doseg, no ne i prvi u povijesti ovoga natjecanja. Naime, upravo na današnji dan prije točno 30 godina, 15. ožujka 1995., Hajduk je s Ivanom Katalinićem na klupi, bio poražen od Ajaxa (0:3, strijelci: Kanu, F. De Boer 2) u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka. Taj poraz – iako težak i uvjerljiv – ne može poništiti neoborivu činjenicu na koju Hajduk i osobito njegovi akteri od prije tri desetljeća mogu biti ponosni: Hajdukov plasman u četvrtfinale Lige prvaka do dana današnjeg najveći je uspjeh našeg klupskog nogometa u samostalnoj Hrvatskoj.
Uz Hajduk, u četvrtfinalima europskih kupova bili su još Varteks u Kupu pobjednika kupova u sezoni 1998./1999. - ispao od Mallorce, te Dinamo u Europskoj ligi 2020./2021. - ispao od Villarreala. Hajduk je za plasman u grupnu fazu Lige prvaka, među 16 najboljih u Europi, trebao proći kvalifikacije, u kojima je u dvije utakmice bio bolji od varšavske Legije (1:0, 4:0). Tako je službeno debitirao u grupnoj fazi Lige prvaka, što je podatak za antologiju, ne samo Hajduka, nego i još devetorice debitanata: grčkog AEK-a, Ajaxa, Bayerna, Benfice, Casino Salzburga, kijevskog Dinama, Manchester Uniteda, PSG-a i Steaue. Zanimljivo, Hajduk je u grupnoj fazi Lige prvaka debitirao prije 15-orostrukog europskog prvaka Real Madrida, koji se u njoj premijerno bio pojavio tek u jesen 1995. godine.
Hajduk je tako u jesen 1994. bio privilegiran kao jedan od 16 sudionika grupne faze, u kojoj je osvojio šest bodova (pobjeda se tada još vrednovala s dva boda): pobijedio je Anderlecht u Splitu 2:1 i Steauu u Bukureštu 1:0, remizirao s Anderlechtom u Bruxellesu 0:0 i Benficom u Splitu 0:0, te izgubio od Benfice u Lisabonu 1:2 i od Steaue u Splitu 1:4. Tako je ždrijeb četvrtfinala Hajduku dodijelio Ajax, u tom trenutku najjaču europsku momčad. Da bismo ilustrirali koliko je bio velik Hajdukov uspjeh, pogledajte koji su još bili parovi četvrtfinala: Bayern – Göteborg, Barcelona – PSG, Milan – Benfica.
Hajduk je u prvoj četvrtfinalnoj utakmici, 1. ožujka 1995. u Splitu, s Ajaxom odigrao senzacionalnih 0:0, a onda 15. ožujka na Olimpijskom stadionu u Amsterdamu, pred 45 tisuća gledatelja, ipak se nije mogao oduprijeti snažnoj nizozemskoj mašineriji, u kojoj su bila samo trojica stranaca: Finac Litmanen te Nigerijci Finidi George i Kanu. Naslov Večernjakovog izvješća s te utakmice glasio je „Nemoć protiv snage”, a Hajdukov trener Ivan Katalinić dao je proročansku izjavu nakon poraza od Ajaxa:
- Ajax je jednostavno bolji od nas. Ako ovako nastavi, bit će pobjednik Lige prvaka – kazao je tada Katalinić, a Ajax je doista otišao do kraja; u polufinalu je bio bolji od Bayerna s 0:0 i 5:2, a u finalu od Milana s 1:0.
- Ne bi pomoglo ni da su igrali Vučević i Andrijašević. Razlika u klasi u korist Ajaxa bila je očita – dodao je Katalinić.
Izvjestitelj Večernjeg lista, pokojni Frane Jelinčić, nagađao je tada da su Goran Vučević i Stipe Andrijašević odbili biti na klupi, pa su umjesto njih među pričuvnim igračima osvanuli Kazimir Vulić i Joško Bilić.
Ajax: Van der Sar; Reiziger, Rijkaard, Blind, F. de Boer; Finidi, Seedorf (od 76. Bogarde), R. de Boer; Litmanen, Kanu (od 72. Kluivert), Overmars. Trener: Louis van Gaal
Hajduk: Gabrić; Vuica, Peršon, Štimac, Hibić, Praženica; Meštrović, Pralija, Asanović; Jurčec (od 67. Rapaić), Erceg (od 51. K. Vulić). Trener: Ivan Katalinić
pa nas sad podsjetite gdje je i u kakvom stanju hajduk bio godinu-dvije nakon toga... od prepune blagajne do bankrota i plakanja u banskim dvorima i pomoći države. još se par godina držao blizu prvog mjesta, čak i osvajao titule, i onda 5. mjesto, pa... samo zahvaljujući totalno lošoj ligi, znači drugi su bili slabi, hajduk je dolazio do 2. mjesta. i tako već 20 godina. sad će možda i biti prvak, ali samo zato jer je dinamo neobično slab, beskrvni. i naravno, pomoć sudaca je neupitna, sad drže sve, i savez i sudačku organizaciju. 20 godina pritiska je urodilo plodom. kad već nabrajamo naše uspjehe nekad, treba biti pošten pa reći da su to bila druga vremena, nije bilo milijardera koji bi imali svoje igračke, klubovi nisu smjeli imati tolko stranaca, pa je bilo zanimljivije, financijski slabiji klubovi su mogli kvalitetom dolaziti do lijepih rezultata. jučer igra real, kolko španjolaca je igralo? u arsenalu kolko engleza, etničkih engleza? pomirimo se da nam je već dugo vremena pogled unatrag jedino što imamo. ovo što vidimo ispred nije dobro za nas.