Pogledajmo malo unatrag, tko su sve kroz recentnu povijest bili Dinamovi kapetani: Bruno Petković, Arijan Ademi, Domagoj Antolić, Josip Šimunić, Igor Bišćan, Milan Badelj, Luka Modrić, Eduardo da Silva, Zoran Mamić... da se ne vraćamo na vremena Prosinečkog, Ladića, Ištvanića, Bobana, Zajeca...
Ove sezone, nakon niza odlazaka, kapetansku vrpcu ponio je Županjac Josip Mišić, iskusan, stabilan, kvalitetan, požrtvovan, omiljen kod klupskih čelnika, pa mu je u tom smislu odmah bio ponuđen novi ugovor. I sve je zapravo išlo normalnim tijekom, sve do utakmice s Rijekom i Mišićevog trenutka ludila; najprije prema igračima Rijeke, a potom i prema vlastitoj publici.
Na žalost, Mišić je svojim postupcima prešao civilizacijsku granicu odnosa prema navijačima, zaboravljajući osnovnu sportsku zakonitost: sport se igra za publiku. Publika plaća ulaznice, ona kisne, smrzava se na utakmicama, ona živi za svoj klub, njegov je najvjerniji i najodaniji pratitelj – publiku nikada ne možeš prevariti. I u kojem god broju ona bila prisutna, publika zaslužuje sportašev respekt.
A publika je Dinamovom kapetanu nakon ponašanja na derbiju s Rijekom pokazala – palac dolje. I tu postoji opasnost da kapetan plavih trajno ostane nepopularan među maksimirskim kibicima, što za sobom povlači pitanje: treba li Dinamo mijenjati kapetana i još važnije – kome vrpca nakon Mišića?
Koji su to bili kriteriji po kojima bi bio odabran kapetan? Do sada su to uvijek bili: staž u klubu, zatim igračka klasa – reprezentativac, zatim ljubimac publike, zatim osobita srčanost, požrtvovnost, privrženost klubu i naravno naglašena liderska crta.
Uzevši u obzir sve ove kriterije, ispada kako Dinamo danas u svojim redovima nema hrvatskog nogometaša koji bi mogao preuzeti kapetansku vrpcu. Na primjer, vratar, sadašnji dokapetan Ivan Nevistić ima solidan staž u Dinamu (83 nastupa), ali nije reprezentativac, Sandro Kulenović ima u sebi Dinamov DNA, ali on je rezerva, te također nije reprezentativac, Beljo je prekratko ovdje, kao i Goda, Valinčić i Lisica, i opet – nisu u reprezentaciji.
I tko onda preostaje za novog kapetana? Možda bi u Dinamu prvi put još nakon Makedonca Goce Sedloskog (Ademi nije ista kategorija, rođen je u Hrvatskoj i igrao je za Hrvatsku, nap.a.) mogli razmisliti o strancu? Na primjer o – Scottu McKenni.
Evo i zašto: Scott McKenna je s 21 godinom bio izabran za kapetana škotske reprezentacije (u prijateljskoj utakmici s Meksikom) – dakle ima lidersko iskustvo na najvišoj razini. Za Škotsku ima 43 nastupa. Iako je u Zagrebu tek nekoliko mjeseci, McKenna već je osvojio publiku svojim pristupom i osobnošću, a i svojim izvedbama isprofilirao se kao nezamjenjiv igrač u prvih 11. I još nešto: ne zaboravimo kako je McKenna bio jedini igrač kojega je Dinamov predsjednik Zvonimir Boban bio dočekao u zračnoj luci – dakle njegovo ima specifičnu težinu, utjecaj i ugled.
Sada je sve na Dinamovom čelništvu i na treneru Kovačeviću – hoće li istrpjeti uzdrmanog Mišića i ići kontra publike ili će posegnuti za novim kapetanskim rješenjem? Izaberu li na primjer McKennu, nitko im ne bi to trebao zamjeriti...
Otvori KEKS Pay
Osobno ne cijenim značajno Mišićev doprinos Dinamovoj igri, uvijek sam ga smatrao presporim za ozbiljan nogomet. Ali ekipa mora stati iza svog igrača i kada pogriješi. Jedna od najvažnijih stvari unutar ekipe je vjera u suigrače i stožer, da stoje iza tebe kad je teško. Ako toga nema sve se raspada vrlo brzo.