Okrugli, 70. rođendan, danas je proslavio Velimir Zajec, počasni predsjednik Dinama, frontmen grupacije "Dinamovo proljeće" koja je pobjedom na izborima prije dvije godine vratila zagrebački klub navijačima. Od 70 godina života, čak 55 Zajec je vezan uz Dinamo, klub u kojeg je prvi put zakoračio sa svega 15 godina.
Bio je daroviti junior Dinamo, pa igrač prve momčadi, kapetan proslavljene generacije ’82., kasnije tehnički i sportski direktor, glavni direktor, glavni trener, predsjednik i sad počasni predsjednik. Sve to je Velimir Zajec, legenda maksimirskog kluba koja danas slavi okrugli, 70. rođendan.
- Prvi put sam otišao s prijateljima Perom i Zdravkom. Mama je u novinama vidjela da je Dinamo organizirao probu. “Kaj ne odete tamo i vidite kaj će biti...” kazala je mama. Ja sam na toj probi prošao, a prijatelji nisu. Nakon mjesec-dva i ja sam prestao jer mi je bilo dosadno bez njih. Nakon dvije godine na putu u školu susreo me profesor Pero Dujmović koji je bio u Dinamu. Pozvao me da opet dođem, a ja sam mu kazao: “Ma ne da mi se sada opet prolaziti sve testove...” Ali opet sam išao, dočekali su me Branko Horvatek i Đalma Marković, valjda su vidjeli nešto u meni - rekao je Zajec.
Rođendan je večeras slavio s najbližim prijateljima u suradnicima, ne sumnjamo da se prisjećao i brojnih anegdota koje je prošao u Dinamu. A evo i kratke (koliko to može biti) biografije današnjeg slavljenika Velimira Zajeca. Karijeru je započeo u zagrebačkom NK Dinamu 1974. godine u dobi od 18 godina. Za brz ulazak juniora Zajeca u prvu momčad zaslužan je trener Mirko Bazić. U svojih prvih 10 godina igranja, svom klubu je donio dva Kupa Jugoslavije kao i 24 godine dugo očekivani naslov prvaka, 1982. godine. Osvojio je dva naslova pobjednika Kupa 1980. i 1983. Kad je navršio 28 godina, po tadašnjim pravilima za sportaše u Jugoslaviji, stekao je pravo igranja za strane klubove. Otišao je u grčki Panathinaikos, u kojem je ostvario blistave uspjehe.
Na terenu je važio za džentlmena, bez provokativnih i nasilnih ispada. Svojim igrama je izborio mjesto u nogometnoj reprezentaciji Jugoslavije, za koju je nastupio trideset i šest puta, puno puta i kao kapetan.
Nakon prestanka aktivnog igranja, dvije je godine (1989. – 1991.) proveo kao direktor u NK Dinamu, nakon čega se vraća u Panathinaikos voditi njihovu igračku akademiju. Nedugo zatim je postao glavnim trenerom. Nakon nekog vremena, vratio se u Dinamo, ovaj put kao glavni trener, nakon čega se godine 2002. opet vraća u Panathinaikos na mjesto direktora. 1998. godine, vodio je Dinamo u tri susreta Lige prvaka, ostavši neporažen, izborivši s klubom dvije pobjede i jedan neriješeni susret. I dan danas je trener Dinama s najviše osvojenih bodova u Ligi prvaka.
Godine 2004. kao sportski direktor Panathinaikosa osvajaju duplu krunu (naslov prvaka i pobjednika Kupa), a u jesen iste godine otišao je u Englesku, u klub Portsmouth, preuzevši mjesto izvršnog direktora. Nakon što je menadžer Harry Redknapp dao ostavku, privremeno je preuzeo menadžersko mjesto u studenome 2004. godine. Pet mjeseci poslije, vraća se na mjesto direktora, nakon što je u klub na trenersko mjesto došao Alain Perrin. Ostavku na mjesto direktora dao je 10. listopada 2005. godine, zbog lošijeg zdravstvenog stanja. Od svibnja 2010. godine, nakon više od deset godina, ponovno je trener nogometnog kluba Dinamo Zagreb. Nakon toga odmaknuo se od hrvatskog nogometa, odnosno svog Dinama, te je živio u Grčkoj.
No, krajem 2023. dobio je poziv Dinamovih proljećara, te je kao njihov frontmen na izborima "srušio" tadašnje čelnike maksimirskog kluba Mirka Barišića i Vlatku Peras.
Otvori KEKS Pay
